Bosna

KRALJEVINA BOSNA Bosznia Királyság (mađ.) (1377–) PRINČEVAT BOSNA Bosznia Hercegség (mađ.) "Bosna-Hercegovina" (bs) "Босна-Херцеговина" (sr) "Herceg-Bosna" (hr) "Bosna i Hercegovina" (bs) "Босна и Херцеговина" (sr) "Bosna i Hercegovina" (hr) (1141-1377, 1463-)
Zastava Grb
Moto: "U neutralnosti mudrost!"
Himna: In Medio Virtus
Položaj Bosne
Glavni grad		Dobor Brod Visoki Bobovac Jajce Tropolje (od 2015)
Najveći grad		Sarajevo
Službeni jezik		Bosanski (bos)
Državno uređenje		uzurpirana monarhija
-	Monarh	nema
-	Premijer	nema
-	Parlament	nepostojeći/raspušten
Suverenitet		uzurpiran 1527
-	Suverenitet od	1141 (djelidbom od mađarske krune, voljom kralja Geze II na princa Borisa Kalamanosa)
Površina
-	Ukupno	68 930 km2 (122)
-	Vode (%)	6
Stanovništvo
-	Ukupno (procjena '14)	4 100 000 (116)
-	Gustoća stanovništva	100/km2 (112)
Valuta		Bosanska Kruna
Vremenska zona		CET+1
Topografija
-	Najviša tačka	Maglić 2 386 m
-	Najveće jezero	Buško blato 56.7 km2
-	Najveća rijeka	Sava 945 km
Internet domena		.ba
Pozivni broj		387
Suverenitet uzurpiraju strana lica i njihovi domaći poslušnici, dok stranci lažiraju izbore po potrebi. Uzurpaciju prenose putem međunarodnih konferencija: Berlin 1878, Pariz 1919, Teheran 1943, Dayton 1995. This page in English

Grb Arpada, nasuprot grbova kadetskih im tj. izvedenih dinastija Kotromanića i Berislavića Doborskih (Grabarskih). Međutim, originalnu arpadovsku crvenu boju u grbu Kotromanića zamijeniće Franjevci anžuvinjskom plavom u svom falsifikatu Fojnički grbovnik iz XIX v i grb dodijeliti nepostojećoj porodici "Kotromanići Tvrtkovići", dok će Kotromaniće preimenovati u "Kotromanoviće" a originalne crveno-bijele pruge promijeniti u žuto-plave. Time su, kao i skrivanjem istine o Borićevom identitetu, sakrili i istinu da pravo na suverenitet nad Bosnom potiče od Mađarske Krune i kao takvo je najstarije na Balkanu, dok su sva druga prava njemu podređena i iz njega izvedena. (Danas se zna da je Bosansko srednjovjekovno pravo zasnovano na ugarskom i rimskom pravu, što je očito u bosanskom javnom pravu (uvođenje u upotrebu pečata, način nasljeđivanja očevine, i dr.), ustroju i organizaciji banske odnosno kraljevske vlasti te samom funkcionisanju kraljevske kancelarije, kao i u definisanju onih najvažnijih - svojinskih, vlasničkih odnosa.) Iz istog razloga su Berislaviće iz Grbovnika izostavili iako su ovi Bosnu držali slobodnom još cijeli vijek nakon 1463. Bosanski Franjevci su poznati manipulanti, npr. falsifikovali su i Ahdnamu, podmeću lažni kostur prošlog kralja Tomaševića, itd. Radi sektašenja i korupcije su ih inostrani Franjevci javno osudili. Slika: grbovi bosanskih vladarskih loza izvedeni su iz grba mađarske vladarske dinastije Árpád. I grb Berislavića izveden je iz grba Árpáda ali na način da Berislavići priznaju nadsuverenitet Kotromanićima ali se ni ne odriču prava na Bosnu - koje su i aktivirali 1463-1535.

In English 🡲

---

Bosna (od: Bosma - starobosanski odnosno danas frizijski za ljude iz šume tj. gorštake; odnosno od: Basoa - baskijski za šuma; još i od: Basona - hatitski za šumadija tj. šumovita zemlja); puni naziv: Prinčevat Bosna tj. direktno Herceg-Bosna (direktno iz mađarskog Herceg za Princ) i Bosna-Hercegovina ili ćirilično Босна-Херцеговина, u međunarodnopravnom smislu (neproglašeni Protektorat) Bosna i Hercegovina ili ćirilično Босна и Херцеговина (kolonijalni naziv u Podijeli pa vladaj imperijalnom pokušaju vještačke podjele zemlje na nepostojeću sjevernu regiju "Bosnu" te, zasebno, nepostojeću južnu pokrajinu "Hercegovinu") a za Bosanski prinčevat uzurpiran kao takav 1535 i od tada pod stranim suverenitetom/nadupravom i kripto-jevrejskim kvislinzima, ili Uža Ilirija, jest zemlja drevne Starobosanske civilizacije iz koje su nastale Starogrčka civilizacija i Stari Rim, radi čega je Bosna kolijevka zapadne ali i ostalih civilizacija.

Bosna se prvi put u dokumentima pominje u Nikiforovom mirovnom sporazumu (PAX NICEPHORI iz 803 n.e., između zapadno-rimskog Imperatora Karla Velikog i istočno-rimskog Cara Nikifora I), koji je danas navodno zagubljen, ali je detaljno opisan u djelima vodećih engleskih klasičara iz XIX v. Ovo upućuje na zaključak da su Bosna i druge ilirske zemlje postojale kao takve puno prije VIII v., što razotkriva austrijski i Disraelijev mit o dolasku "divljih Slavena u VI/VII v.n.e. iz močvara Bjelorusije". To znači da su lokalne države bile poznate pod današnjim imenima još u kasnoj Antici, te da je PAX NICEPHORI dostupan ali skriven jer negira austrijsku kolonijalnu verziju istorije Balkana (uz to zamijenjenu nečuvenim Porfirogenetovim falsifikatom iz XVII v., po kom se Bosna prvi put pominje tek u X v.n.e. koji se uklapa u mit o dolasku Slavena na Balkan). Ovo takođe razotkriva većinu starorimskih izvora o ilirskim plemenima kao falsifikate, te potvrđuje da ovdašnji ljudi imaju istorijsko pravo na Balkan. Isti klasičari iz vremena od prije 1878 (austrijske invazije na Bosnu pod maskom kolonijalne eksploatacije ali prvenstveno radi uništenja arheoloških dokaza) su vjerovali i da su Panonci (današnji Hrvati/Slavonci i Srbi) porijeklom iz Uže Ilirije tj. da su uglavnom Bosanci. Taj kontinuitet (prekinut jedino u vrijeme austrijskog uticaja na Balkanu) postao je danas ponovo očit zahvaljujući savremenim DNK studijama, a podržava ga i vjerovanje vodećih savremenih stručnjaka o Bosni kao Užoj Iliriji. Na isti zaključak upućuje i širenje stećaka iz Bosne radijalno, ka Srbiji, Hrvatskoj te Crnoj Gori.

Poricanje istorijskog prava Slavena na Balkan i - kao lažni osnov tog poricanja - mit o njihovom dolasku u VI/VII v.n.e. uz austrijski falsifikat o Albancima kao Ilirima, iznijeti su jugoslovenskom lideru Josipu Brozu Titu 1950-ih od strane State Departmenta SAD-a (pod dominacijom Vatikana), kao "nove naučne činjenice" i međunarodnopravni osnov njihovog zahtjeva za ukidanje Jugoslavije u korist stvaranja Velike Albanije. Tito se isprva protivio, smatrajući da se radilo o blefu. Stoga je, kao kontrablef, i sam napravio manje strateške ustupke, preduzimajući lokalne aktivnosti i lažirajući mjere na državnom nivou: spriječio povratak srpskih izbjeglica iz II svjetskog rata na Kosovo, amendirao Ustav Jugoslavije 1968 pretvorivši je u lažnu Federaciju, itd. Ali suočen sa rastućim prijetnjama "pravednog napada" Zapada koji njegovim kontra-blefovima nije bio impresioniran (i čije su prijetnje bile praćene kvislinškim aktivnostima: Kosovskim iredentizmom od kraja 1968, MASPOK-om od 1969, atentatima na jugoslovenske diplomate i rukovodioce od 1970-1974, upadom Bugojanske ustaške terorističke grupe 1972, itd.), amendira Ustav još jednom 1971, te potom konačno popustivši i 1974 - čime su jugoslovenske republike pretvorene u savezne, a Jugoslavija u punu federaciju. Broz je te i druge očajničke poteze - uključujući odbijanje da imenuje vlastitog komunističkog nasljednika - vukao u nadi da će oni njegovom narodu omogućiti miran razlaz. Njegova Jugoslavija je bila drugi pokušaj restaurisanja istorijske Ilirije, izveden pod stalnim nasrtajima moćnih vanjskih neprijatelja i njihovih otvoreno kvislinških rukovodilaca predvođenih slovenačkim nacionalistom Kardeljom koji se još od 1937 zalagao za federalizaciju Jugoslavije kao metod za ostvarenje nezavisnosti Slovenije.

Međunarodnopravno gledano, monarhija je legalni poredak Bosne, pri čemu je rojalistički suverenitet uzurpiran kraljevskoj porodici a zemlja kolonizirana u nesuverenom poretku međunarodnog protektorata pod vođstvom SAD. Ustavno kompliciranom paradržavom Protektorata BiH upravlja opunomoćeni predstavnik međunarodne zajednice. Uistinu nebrojene naučne reference vodećih eksperata za međunarodno pravo takođe označavaju BiH samo protektoratom (jedna država ne može istovremeno biti u više poredaka!), međutim Vatikan kao glavni uzurpator suvereniteta Bosne preko svojih kvislingâ - prvenstveno u Bosni, Austriji, Njemačkoj, SAD i V.Britaniji - krio je tu temeljnu činjenicu od domaće i strane javnosti. To protektorat međunarodnopravno čini neproglašenim odnosno Bosnu, na civilizacijsku sramotu zapadnih zemalja iz vremena kad im je vanjsku politiku kreirao ili pomagao papistički State Department SAD-a, kolonijom. Cijelo vrijeme od 1995, Vatikan i ostali neprijatelji Bosne skrivaju Protektorat pod maskom navodnog Federalnog uređenja, a za šta su napisali i nekolicinu kvazinaučnih radova koji se u tvrdnji da je BiH federalna država pozivaju na Dejtonski ugovor. Međutim, engleska (jedina važeća) verzija Dejtonskog ugovora definiše BiH kao državu koja se "sastoji od/iz" (eng. ...shall consist of the two Entities... - Aneks IV, Član I-3) a ne koja je "sastavljena od/iz" (eng. ...shall be composed of the two Entities...) kako to lažne reference podmeću. U svakom ugovornom odnosu pa tako i u međunarodnom pravu jedino je bitno slovo nekog ugovornog sporazuma. Naziv protektorata, "Bosna i Hercegovina", jest izv.mađ. Bosznia Hercegség, bos. Bosna i Hercegovina ili hrv. Herceg Bosna tj. Prinčevat Bosna. Bosna je pravno počela 1141 tako što je mađarski princ Borisz (bos. Borić) kao član dinastije Árpád nad Bosnom stekao pravo na suverenitet, te je po evropskoj praksi prerasla 1377 u Kraljevinu pod Kotromanićima. Gašenjem te dinastije 1463, monarhiju oružjem drže Berislavići kao takođe direktni nasljednici oca Bosanske nacije, princa Borića. Taj Drugi Prinčevat traje sve do pada Jajca 1527, iz kog su prinčevi Berislavići suvereno vladali.

Bosna nakon 1527 nastavlja egzistirati međunarodnopravno ("na papiru"), kao što je npr. Liga naroda nastavila pravno egzistirati od 1938 do formiranja UN 1945. Tako se Bosni pred zamjenu otomanske uzurpacije habsburškom (u Berlinu 1878) vraća 1853 i pravni naziv u poretku u kom je nastala: Bosznia Hercegség (mađ.) tj. "Bosna i Hercegovina" kao austrijski sofizam, gdje se veznikom "i" željelo u (njemačkom) prevodu izgubiti mađarski prefiks Prinčevat. Uzurpacija se prenosi po pravilima međunarodnog poretka (čiji je Internacionalno pravo UN-a tek dio i trenutni radni okvir), a uvijek pod izgovorom mirovnih sporazuma: Berlin 1878, Pariz 1919, Teheran 1943, Dayton 1995 gdje se rješenja kreiraju tako da ne uspiju.

I status Jajca biva zamrznut 1527 pa je on do 2015 ostao glavni grad koji je, kao i svi glavni gradovi, uvijek dobijao najniži poštanski i pozivni broj, bez obzira na režim. Stoga iako je Sarajevo po Dejtonskom ugovoru glavni grad "BiH", taj čitav režim za međunarodni pravni poredak ustvari nije nikad ni postojao pa ni Sarajevo kao glavni grad. Tako je i jedna od najautoritativnijih (iako nenaučnih) referenci u međunarodnim odnosima, Knjiga činjenica o svijetu CIA-e (eng. World Factbook), dugo izlistavala režim Bosne bizarno u futuru (budućem vremenu) umjesto u sadašnjem vremenu, pošto bi u tom slučaju morali navesti Prinčevat/Kraljevina Bosna tj. priznati da u međunarodnom poretku kolonijalizam i dalje postoji. (U međuvremenu je CIA počela režim u prezentu navoditi kao "federalna republika" što je falsifikat pošto Protektorat BiH po svom ustavu nije ni federacija ni republika.) I ne samo to, nego CIA ne izlistava niti onaj poredak Republike Bosne i Hercegovine od 1991-1995 baš kao da ni on nije nikad ni postojao, pa je Bosna i Hercegovina tako pravna nasljednica fantomske RBiH. Ovo je međunarodnopravno ispravno budući da je, kako je kazano, Bosna i Hercegovina već sama po sebi neprekinuta monarhija, a monarhije ne mogu istovremeno biti i republike. U posljednje vrijeme, lutajuća CIA (koju Amerikanci ali i najviši vojni generali rezignirano zovu "Catholics In Action" tj. Katolici u akciji jer se radi o papinoj desnoj ruci po modelu Gestapoa i SS-a) opet mijenja karakterizaciju režima Protektorata - u "parlamentarna republika" što, naravno, opet ne odgovara činjenicama tj. ustavu Protektorata pošto protektorati nemaju suverene parlamente (pošto nisu republike) već lažne tzv. parlamentarne skupštine, poput međunarodnih organizacija (OSCE, NATO i dr.) ali i ostalih protektorata kao što je Sj. Irska.

Monarh je u monarhiji izvor sveg prava pa bi tako bilo i u pravoj tj. (međunarodnopravno zasnovanoj) Bosni, kao i vlasnik tzv. društvene svojine - oko 60% teritorije Bosne uzurpirano je direktno bosanskom monarhu prvom okupacijom, gdje se uzurpacija prenosi trgovanjem na međunarodnim konferencijama.

Istorija monarhije

Pravni početak, Prva i Druga kraljevina

Prinčevat je počeo pravno postojati 1141, kad Mađarska Kruna imenuje mađarskog pretendentnog princa Borića za Vicekralja i Bana bosanskog. Bosnom vladaju Kotromanići, koji kao ogranak Borićeve dinastije Berislavića ostaju na vlasti do svog nestanka pred nadirućim turskim hordama, 1463. Vlast tada ponovo preuzimaju Borićevi direktni nasljednici, ovaj put kroz tri generacije prinčeva Berislavića: Ivan, njegovi sinovi Franjo i Ivaniš, te Ivanišev sin Stjepan prestolonasljednik Bosne, Srbije i Hrvatske. Oni će većinu Bosne držati slobodnom još skoro cijeli vijek, što pojedinim dijelovima zemlje poput Krajine omogućuje da ostanu slobodni sve do početka XVII v.

Tako je međunarodnopravno prethodni poredak Prve kraljevine bio onaj Prvog prinčevata, a nasljedni poredak onaj Drugog prinčevata koji traje "na papiru" od 1463 do danas.

Pravni kontinuitet

Jajce, glavni grad uzurpirane bosanske monarhije ("BiH") do 2015.

Činjenica da je Jajce uvijek dobijao najniži poštanski i pozivni broj bez obzira na režim, a da se razlog za to očito cenzuriše u svakom režimu, ne može biti slučajnost već prvorazredni dokaz da je međunarodnopravno Jajce ostao glavni grad neprekinute monarhije sve do 2015.

Reference o međunarodnopravnim činjenicama ignorišu trenutni poredak, kao i poredak "Republike Bosne i Hercegovine" (1991-1995), koji tako za međunarodno pravo nisu nikad ni postojali. Umjesto navođenja sadašnjeg poretka kao civilizacijski sramotnog kolonijalnog protektorata (pod guvernerom-strancem, sa apsolutnim ovlastima vicekralja koje može a ne mora koristiti), vodeće pravne reference u svijetu neuobičajeno navode režim u futuru umjesto u prezentu. To rade npr. urednici Knjige činjenica o svijetu (eng. World Factbook) američke Centralne obavještajne agencije CIA. Taj izvor je po nekima čuven po objektivnosti, koja je u slučaju Bosne ipak sačuvana pošto prešućivanje nije isto što i fabrikovanje. Tako je CIA pod "Oblik režima" navodila "Bosna bi mogla postati federalna republika" (eng. emerging federal republic), vješto izbjegavajući da kažu šta je to Bosna sada, iako se činjenice uvijek odnose na postojeće stvari i situacije a ne na nepostojeće (kad umjesto činjenica ostaju spekulacije). (U međuvremenu jevrejsko-jezuitska CIA je ovo promijenila iz straha od povrata monarhije, pa do kraja falsifikovala trenutni režim Protektorata kao "federalna republika" - očito nonsens pošto ni FBiH ni RS nisu bile međunarodno priznate između 1992-1995 pa ni po velikojevrejskoj "definiciji" nisu imale državnost (eng. statehood) neophodnu za formiranje federacija.) U sada već potpunoj deluziji cionističkih elita, CIA je 2021 pod "novim" rukovodstvom (direktor jevrej) redizajnirala web stranicu a po uzoru na Disney produkcije - bajkovito i na dječijem nivou - u skladu sa nivoom pouzdanosti svojih informacija; pri tom su laži o Bosni proširene. Drugi izvori međutim, kao npr. često a univerzalno kritikovana Wikipedija, pribjegavaju fabrikovanju pa Wikipedia na bosanskom koristi ne samo pomenuti navod CIA-e u futuru, nego i izmišlja referencu po kojoj Internet stranica "Predsjedništva BiH" navodi Republika za režim "Bosne i Hercegovine", iako takve tvrdnje na stranici tog kolonijalnog organa nema niti je može biti.

Današnja "Bosna i Hercegovina" je za međunarodnu zajednicu i dalje monarhija u kojoj je Berislavićima suverenitet tj. pravo vladanja nad Bosnom uzurpiran nasilno te prenošen uvijek na međunarodnim konferencijama. Da postoji dobre volje u "međunarodnoj zajednici" tj. među uzurpatorima suvereniteta (samodeklarisanim putem tzv. Vijeća za implementaciju mira, PIC) da se stalna nestabilnost u Bosni riješi pozitivno za njen narod, ne bi bile potrebne nikakve konferencije i dovoljan bi bio najjednostavniji prenos ovlasti na bosanskog monarha pismenim putem. Uzurpator je po međunarodnom pravu još i obavezan svojim oružanim snagama osigurati mir i stabilnost do pune zadovoljštine zakonitog suverena, tj. vratiti oteti suverenitet uz garancije za miran prenos vlasti.

Međunarodna zajednica i njeni poslušnici koji od konferencije u Daytonu namještaju izbore (a međunarodna zajednica im ih i nevažeće ovjerava), tretiraju narod "Bosne i Hercegovine" loše i po pitanju integracija u internacionalne unije ili paktove. Nijedna se zemlja ne može udružiti u bilo kakvu uređenu organizaciju ako i sama nije uređena, tj. u ovom slučaju ako nije monarhija sa svojim monarhom kao suverenom. Po međunarodnom pravu Bosna ne ispunjava test zrelosti da bi bila republika sa predsjednikom kao suverenom, pošto nema tradiciju od najmanje 50-100 godina demokratije.

Nazivanje nesuverenih administrativnih jedinica "Bosne i Hercegovine" republikom odnosno federacijom, bilo je praktična šala međunarodne zajednice: ni republika (srpska) u monarhiji, baš kao ni federacija u monarhiji, pravno nije postojala nikad i nigdje pa ni u "Bosni i Hercegovini". Lokalne političke strukture su tako nesuvereni pijuni u kompartmentalizovanoj igri mačke i miša, koja za krajnji tj. geostrateški cilj ima dugoročno održavanje statusa quo kroz nestabilnost.

Jedino rješenje za bosansku naciju i međunarodnu zajednicu leži u isto tako pragmatičnom vraćanju uzurpiranog suvereniteta.

Etimologija nazivâ

Kraljevska tvrđava u Jajcu, prethodnoj prijestolnici Bosne ("BiH").

Osim iz neprekinutog statusa Jajca kao glavnog grada, te načina prenosa uzurpacije, monarhistički poredak vidi se i po etimologiji imenâ države i nacije. Naime 1853 zemlja dobija ime Bosna i Hercegovina, u sklopu geostrategije Austrije za region kad i Hrvatska biva preimenovana u "Hrvatska, Slavonija i Dalmacija". Hrvatska se ubrzo oslobodila kolonijalnog naziva osmišljenog u stilu antičke taktike Podijeli pa vladaj. Bosni je međutim pred dogovornu zamjenu uzurpacije dinastije Otoman uzurpacijom dinastije Habsburg u Berlinu, tako vraćen izvorni pravni naziv uzurpiranog poretka, Bosznia Hercegség tj. mađarski (a za Bosnu kojoj je suverenitet dala Mađarska Kruna i pravni naziv) za Prinčevat Bosna (eng. Princedom of Bosnia). Identično, mađarski izraz Bosznia Királyság znači Kraljevina Bosna (eng. Kingdom of Bosnia) Ukratko, "Hercegovina" je izvedenica od mađarskog izraza Herceg za monarha Princa, a ne od Herczeg što isključivo znači vojvoda.

Tako je "Bosna i Hercegovina" tek iskvareni bosanski prevod mađarskog međunarodnopravnog naziva za legalni i legitimni poredak Bosne koja je pod Borićem i započela svoje pravno postojanje kao Prinčevat. Kako je pomenuto, po gašenju dinastije Kotromanića, njena roditeljska dinastija Berislavići oružjem drži Jajce i većinu Bosne slobodnim od 1463 pa sve do 1527, a time i Kraljevinu monarhijom doduše u obliku prinčevata. Međutim to je tek formalno problem pošto je u predwestfalskom pravu termin princ označavao sve suverene vladare: imperatora, kralja, rođenog princa, velikog vojvodu, nadvojvodu ili suverenog vojvodu. Osim toga, kad je stečen nasljeđivanjem, suverenitet se ionako brani(o) prvenstveno oružjem, što su Berislavići i uradili. Takođe, za njih izvorna, Borićeva mađarska titula bana takođe je označavala ne samo generalno prinčevski status, već i konkretno rodni status u rangu "između kralja i vicekralja".

O gornjem istinskom značenju imena "Bosna i Hercegovina" govori i činjenica da je Rimokatolička crkva rat 1992-95 pokušala iskoristiti da međunarodnopravni kontinuitet cijele "BiH" prigrabi za svoju zonu interesa tj. Veliku Hrvatsku, konfederalnim Splitskim sporazumom Tuđman-Izetbegović. U tom kontekstu je naime i teritorija, većinski naseljena katolicima, nazvana Herceg Bosna tj. Prinčevat Bosna, doslovno.

Sofizmi

Sofizam se definira kao "kvaziargumentacija ili lažna terminologija podmetnuta radi obmane". Kao takvi, lažni termini ili sofizmi su sastavni dio strateške (aktivne) geopolitike koja se stoga naziva i "soba ogledala". Uspješna geostrategija (geopolitički nasrtaj na državu) se u pravilu zasniva na dvostrukim značenjima kao očito jedinom međunarodnopravno legalnom načinu da se zaobiđe međunarodni pravni poredak. Geostrategija je tako strateška igra nerava u kojoj se poeni postižu skoro isključivo greškama protivnika. Uspješna kontrageostrategija (geopolitička odbrana države) zasniva se onda na dešifrovanju sofizama. U slučaju Bosne to uključuje najmanje tri kategorije lako prepoznatljivih sofizama:

• Nema sumnje da je navedenim, tek djelimičnim, (njemačkim) prevodom za bosansku upotrebu, Austrija postigla sofizam u kolonijalnom stilu tj. radi skrivanja punog (mađarskog) prevoda: bosansko "Herceg" od svih ovdje relevantnih jezika (njemački, mađarski, latinski) samo na mađarskom označava fonetski i vojvodu i princa, dok je njemačka riječ za vojvodu isključivo Herzog (ne i Herzeg!), odnosno isključivo Prinz za princa. Da se radilo o uticaju njemačkog jezika, njemačko Herzog bi imalo 400% više šansi da pređe u bilo Hercogovina ili Hercagovina ili Hercigovina ili Hercugovina prije negoli u "Hercegovina", dok mađarski ne ostavlja takve dileme. Takođe, mađarski termin sadrži slovo c za razliku od njemačkog u kom figurira slovo z, pa za mađarski termin kvarenje tog ključnog suglasnika ne bi ni bilo neophodno tj. mađarski termin je daleko bliži bosanskom "Hercegovina". A kako je pomenuto kod razmatranja etimologije naziva zemlje: mađarski Herceg je izraz isključivo za monarha Princa, a ne za vojvodu koji je na mađarskom Herczeg. Isto tako, zvanična međunarodna lista zemalja Bosnu navodi kao "Bosnia and Hercegovina" a ne "Bosnia and Herzegovina" kako se često a pogrešno misli da je ispravna engleska forma i usput mađarski izvor pretvara u (navodno) njemački, što je jedan od najupornijih sofizama. (Nakon što je ovaj članak nastao, MARC lista je izmijenjena tako da i ona izlistava Bosnu primarno kao "Bosnia and Herzegovina" - falsifikat koji se može verifikovati; dok je CIA u međuvremenu dodala falsifikat o etimologiji naziva Bosna nasuprot Hercegovine kao zasebnih entiteta - gdje potonji navodno dolazi iz gornjeg njemačkog falsifikata a ne iz mađarskog jezika te tamošnjeg pravnog sistema.) Na osnovu navedenog, kao i s obzirom na jasne motive Austrije, ni zamjena prevodâ nije mogla biti slučajna. Nema mogućnosti koincidencije ni u tom što se baš radi o mađarskom jeziku, pošto je upravo Mađarska Kruna i osnovala prvu bosansku državu (Banovinu) tj. mađarski suverenitet jest pravni izvor bosanskog. Onda je i prvi bosanski suveren, Ban Borić, izvor sveg prava na prostoru te države tj. "otac nacije". Austrija je dakle uspješno podmetnula oblast pod vlašću vojvode Kosače kao da je riječ o prinčevatu, a poznato je da Hum ili Zahumlje to nije nikad bio. Drugim riječima, mogla je Austrija odabrati i bilo kog drugog vojvodu za taj svoj sofizam. Radi se dakle o čisto pravnoj terminologiji, koja, podsjećanja radi, nije isto što i istorijska ili politička terminologija. Tako teza istoričara da je "Bosna pala 1463" nema nikakvu pravnu težinu: Bosna jeste međunarodnopravno "pala", ali tek 1527. U suprotnom ne bi Berislavići bili sistematski ignorisani iako su dali lavovski doprinos u odbrani koja će izdržati preko jednog vijeka. A niti bi se zemlja i na jednom, a kamoli izvornom pravnom, jeziku, zvala Prinčevatom pa još toliko dugo tj. sve do dejtonskog oblika.

• Na isti način tj. po mađarskoj pravnoj terminologiji, i navodno etnička odrednica Bošnjak je ustvari nacionalna: "s" se na mađarskom čita "š", i mađ. "Bosnyak" [bóš-niâk] naprosto znači "čovjek iz Bosne" tj. Bosanac. Ovo znači da je, kao i u svim zemljama svijeta, i kod stvaranja bosanske države geografska pripadnost bila ispravno uzeta za nacionalnu. Stoga su "Bošnjak" i "Bosanac" međunarodnopravno i danas sinonimi.

• Ne stoje ni tvrdnje po kojima naziv "Bosna i Hercegovina" označava dvije regije tj. imaginarne (nedefinisane) "Bosnu" te odvojeno "Hercegovinu" (gdje je potonja, kako je pomenuto, navodno u značenju izvedenom iz njemačke titule Herzog tj. vojvoda, južnobosanskog plemića vojvode Kosače). Od geografskih su naime daleko važnija pravna razmatranja: naprosto, Bosni je pred smjenu uzurpatora morao biti vraćen njen tada legalni i legitimni naziv kao jedini koji bi (pred Berlinsku konferenciju iz 1878) tačno odražavao međunarodnopravno stanje stvari u zapadnom svijetu koji drži do svog pravnog poretka u kom je pravo na titule tada pripadalo isključivo kršćanima.

Tako je osim ranije navedenih dokaza: statusa Jajca kao glavnog grada te načina prenosa uzurpacije suvereniteta (na konferencijama), i samo ime države pa čak i u kolonijalnom obliku Bosna i Hercegovina (Prinčevat Bosna) dokaz da je Bosna neprekinuta monarhija. Nema sumnje da je odlika zapada da se beskompromisno pridržava svog međunarodnog pravnog poretka kog ne bi ugrozili ni za šta i ni za kog, pa ni za moćnu Austro-Ugarsku i Disraelija nekad, ili npr. za SAD danas.

Vrijedi napomenuti i da Internacionalno pravo Ujedinjenih Nacija (UN) nije isto što i međunarodni pravni poredak, nego je ono tek trenutni pravni okvir koji će prestati važiti s nestankom UN-a. Na isti način je naime prestalo važiti Internacionalno pravo Lige Naroda (LN) kad se 1938 de facto raspala, dok su na snazi ostala pravila međunarodnog pravnog poretka, poput Ženevskih konvencija koje su u ratovima spasile brojne živote. To se desilo zato što je poredak stariji od tek pojedinog prava pa čak i cijelog pravnog okvira. Trupe UN-a danas su često neefikasne ne zato što su nesposobne, već zato što su blokirane pravilima pravnog poretka koji je stariji od UN-a pa su pravno jača i njegova "pravila igre", poput suverenosti koja se tako "niti stiče priznanjem niti gubi nepriznavanjem". Primjer LN-a koja je kao međunarodna organizacija nastavila postojati međunarodnopravno tj. "na papiru" sve do osnivanja UN-a 1946, potkrepljuje naprijed iznesene dokaze o Bosanskoj monarhiji kao postojećoj od uzurpacije suvereniteta 1527.

Međunarodnopravno postojanje

Geopolitički kontekst

Bosna je od kraja XIII v. pa sve do sredine XIX v., dakle i kao dio Otomanskog carstva tokom tri i po vijeka okupacije (1527-1878), obuhvatala i prostor kog se danas slobodno naziva "Hercegovinom". Naime, i prva otomanska jedinica uprave, Eyalet Bosna, uspostavljena je 1527(en) tj. nakon skoro jednog vijeka oružanog otpora naročito na sjeveru i zapadu zemlje. Eyalet će prerasti u Pašaluk Bosna izdijeljen u sandžake i koji će na kraju prerasti u Vilayet Bosna.(en) Tako nijedna otomanska uprava u Bosni nije u imenu posebno pominjala termin Hercegovina, ne zato što su Turci bolje poznavali geografiju od Mađara ili Austrijanaca, već iz čisto pravnih razloga: Otomani naime nisu priznavali kršćanske titule (kao što ni kršćani nisu turske) tj. za razliku od Mađara i Austrijanaca, Bosnu nisu nazivali (i) Hercegovinom jer bi time priznali da je ona prinčevat tj. monarhija a Otomani tek njen nelegalni tj. privremeni posjednik. Rijetki su uzurpatori koji su priznavali da su uzurpatori; inače ne bi većinom koristili sofizme i najrazličitije izgovore za uzurpaciju, kao što su: "širenje civilizacije", "zaštita nacionalne manjine", "viši nacionalni interesi", "odgovor na provokaciju", "borba protiv terorizma", i sl.

Današnji državni oblik "Bosna i Hercegovina" je bez sumnje međunarodnopravno nesuverena teritorija tj. kolonijalni protektorat, pošto se nalazi pod upravom stran(a)ca sa apsolutističkim ovlastima vicekralja. Ta teritorija istovremeno čini i geografsku regiju, pa se pogrešno misli da je Bosna tek skraćeni naziv za "Bosna i Hercegovina", što se često može primijetiti u upotrebi izvan zemlje. Međutim, u međunarodnoj pravnoj pa time i geopolitičkoj upotrebi termin Bosna označava isključivo neprekinuti pravni poredak Bosanske monarhije koja tako i danas egzistira u prikrivenom obliku tj. izvan sistema internacionalnog prava UN-a, ali ipak unutar sistema međunarodnog pravnog poretka pošto bi sve drugo značilo presedan i mogućnost "anarhije" u međunarodnim odnosima.

U cilju nastavka uzurpacije, "Bosna i Hercegovina" ispred svog imena nema odrednicu režima (npr. Kraljevina; Republika) pošto je dejtonski poredak dizajniran "da ne uspije" tj. kao privremeni sistem pred namjeravanu još jednu promjenu uzurpatora, a sam naziv "BiH" već sadrži odrednicu prinčevata kao poretka ("Hercegovina", iskv.mađ. od Hercegség). Naime, kao i u slučaju Jajca i pravnog konflikta u postojanju dva glavna grada, ne može postojati ni "Kraljevina Prinčevat Bosna" a pogotovo ne "Republika Prinčevat Bosna". Naziv "Država Bosna i Hercegovina" je očiti sofizam, pošto je svaki prinčevat istovremeno i država. Slični, ali međunarodnopravno nebitni sofizmi dizajnirani isključivo za unutrašnju upotrebu stvaranja utiska suverenosti, jesu "Predsjedništvo" umjesto suverena koji je u međunarodnom pravnom poretku isključivo fizičko lice, zatim "Parlamentarna skupština" što nije ni parlament ni skupština baš kao ni npr. "Skupštinski parlament", itd. Sve su to praktični sofizmi, koji predstavljaju tek šaljiva imena namijenjena domorocima nevičnim fundamentalnoj pravnoj nauci tj. onoj koja izučava međunarodni pravni poredak, a ne tek neko pojedino pravo ili pravni okvir.

U skladu s imenom bez prefiksa, očito je "BiH" i praktično pod "prinčevskom" svevlašću stranog guvernera, koji je npr. apsolutistički suvereno odredio odnosno proglasio insignije trenutne uzurpacije Prinčevata (i nesuvereni parlament usvojio, očito kao formalnost), nadogradio "ustav" i proglasio zakone te uzurpacije, osnovao uzurpacione institucije kao što je "Sud BiH", sankcionisao pa pomilovao pojedince, itd. Kao i sve ovlasti, i monarhističke ovlasti se može a i ne mora koristiti. Primjer te volje je engleska Kraljica Elizabeta II, koja u znatnoj mjeri ne koristi svoje ustavne ovlasti iako ne postoji ništa što bi je u tome sprečavalo. Većina drugih monarha, pa čak i prestolonasljednika, koriste svoje ovlasti u punom kapacitetu; npr. Princ Charles (Vojvoda od Yorka) je više puta bio izlagan javnoj kritici zbog prekoračenja ovlasti miješanjem u vanjsku politiku Britanije te pritiscima na članove Parlamenta. Međutim, osim javne kritike ne postoji i ne može postojati pravni mehanizam koji bi ga u tome spriječio pošto je on kroz njegovu dinastiju međunarodnopravno izvor sve vlasti, a princip hijerarhije po starini je "zakon svih zakona" tj. temelj svakog pravnog poretka pa tako i sadašnjeg koji svoje početke ima u Antici i obuhvata sve međunarodne pravne ugovore, povelje, konvencije, papinske bule, pravne okvire, i dr. od Antike do danas. Naprosto, autoritarna hijerarhija (eng. hierarchy of authority) nije u međunarodnom pravnom poretku ograničena normativnom hijerarhijom (eng. hierarchy of norm) kao što je to slučaj u pojedinom pravnom okviru. Ovo se opravdava važnošću poretka u odnosu na njegove pojedine segmente, odnosno ulogom koju poredak igra u očuvanju svjetske stabilnosti što naravno može biti i zloupotrebljeno od strane najmoćnijih kao najvećih autoriteta. Takva priroda stvari u međunarodnim odnosima je omogućila da npr. Izrael bude restaurisan nakon 2000 godina, da Gibraltar ostane pod suverenitetom Britanske Krune jer ga se ova ne odriče po osnovu papira starog preko 300 godina, itd.

Geografski kontekst

Službene granice južne podregije Hercegovine ne postoje, baš kao ni ostalih podregija: Krajine, Podrinja, Posavine, Semberije, Uskoplja. Naime, riječ je o podregijama (pojmovno-nerazgovjetnim subordiniranim područjima) a ne geografski definisanim regijama, pošto nakon nabrajanja istih preostaje nedefinisana teritorija za koju ne postoji zaseban autohtoni regionalni naziv, nego je se u nedostatku istog naziva središnjom Bosnom. Drugim riječima, pored pravnog i istorijskog pa time i geopolitičkog konteksta, i u geografskom smislu Bosna jest jedini suvereni naziv današnje teritorije "Bosna i Hercegovina".

Veći dio regije Bosne proteže se u mediteranskom i kontinentalnom klimatskom pojasu te obuhvata Dinaride, na sjeveru sežući do južne granice Panonske nizije, sa rijekama Savom i Drinom kao sjevernom odnosno istočnom granicom.

Geostrategije stranih interesa

Grb tzv. Kancelarije visokog predstavnika - a zapravo prikriveno kolonijalnog (uvijek katoličkog i sa Cezarovim zlatnim, a ne mirnodopskim heraldičkim vijencem koji je zelene boje) guvernera sa klasičnim apsolutističkim tj. nadsistemskim ovlastima jednog vicekralja.

Granice "Hrvatske" (iskv. lat. zemlja imbecila), poklapaju se s pravcem prodora rimskih legija sa zapada ravnicom usljed poluprimitivne ratne tehnologije.

Bosna je pod Turke pala usljed zavjere Rima, Otomana i drugih geopolitičkih faktora tog doba. Kao i uvijek u (nužno kompartmentalizovanoj) geostrategiji, nije očekivano da su i tom prilikom svi akteri bili upućeni u sve aspekte okupacije. Izvjesno je međutim da Rim tj. njegov nasljednik Vatikan, sebe smatra vlasnikom ilirskih provincija još od okupacije Ilirske imperije, 9 g.n.e., kad Ilirima u geotaktici Zavadi pa vladaj priznade njihove državice kao samostalne a njihova imena u latinskom pretvori u podrugljive zamjenice: Srbi (servi, lat. rob, sluga), Hrvati (croatini iskv. cretini, lat. kreten), te Bosanci izv. Bosna (bos+nae, lat. pravi+vo, volina). Kad Bosna ojača i poče sklapati vojne saveze sa Hrvatima i Srbima, Rim se osjeti geostrateški ugroženim pa u XV v. dovede Turke koji tako islamiziranu raju smatrahu "svojim" Bošnjacima, što je međutim opet izrugivanje: izv. tur. boşuna - bijednik, fukara.

Međutim, i sam izraz "Bošnjak" u pravnu upotrebu uvela je Mađarska Kruna, davno prije turske, pa tursko tumačenje (koje nekima služi kao izgovor za svođenje međunarodnopravnog statusa Bošnjaka na tek tursku nacionalnu manjinu) nema pravnu snagu za razliku od mađarskog: "s" se na mađarskom čita "š", i mađ. "Bosnyak" [bóš-niâk] naprosto znači "čovjek iz Bosne" tj. Bosanac. Kao i u svim zemljama svijeta, i kod stvaranja bosanske države geografska pripadnost bila je uzeta za nacionalnu. Stoga su, kako je naprijed pokazano, "Bošnjak" i "Bosanac" međunarodnopravno i danas sinonimi a monarhija neprekinuta. U međuvremenu su Vatikan, njegovi "zakupci" Bosne te njihovi kvislinzi, ove i dr. pravne činjenice potisnuli iz šire upotrebe manipulacijom tj. kontrolom i samokontrolom obrazovnog sistema, cenzurom medija, kreiranjem javnog mnijenja putem zvaničnih organa i agencija, pritiscima na pojedince i organizacije, itd.

Tako se od pada Ilirije njeni ljudi kontinuirano nalaze u nemilosti Rima pa Ilirija i danas popunjava tek margine u istorijskim knjigama. Ovaj vještački stvoren istorijski diskontinuitet za posljedicu ima međusobno sukobljavanje Ilira sve do danas kad to pospješuje izuzetno kompleksan tj. geostrateški opasan dejtonski okvir nametnut im iz vana tako vješto da se nikad ne dosjete da iza svega stoje Rim i grabežljive evropske dinastije.

Tako je falsifikovanjem srednjovjekovnog testamenta Katarine Kosača, koja kao nuptijalna (udajom) kraljica i tek princeza i ne majka prijestolonasljednika u vrijeme regicida Kralja Tomaševića, nije ni imala pravo na suverenitet, Rim u pomenutoj ulozi de jure vladara i u zamjenu za naknadu u vidu procenata od poreza odnosno eksploatacije resursa, Bosnu rentao dinastijama Otoman, Habsburg, Windsor (Karađorđević) i Savoy. Npr. samo u slučaju austrougarske kolonizacije 1878-1918, i to samo od sirove drvne građe tj. ne računajući rude odvožene za tu namjenu izgrađenom željeznicom, vrijednost opljačkanog šumskog blaga prema detaljnim inventurnim podacima britanskih obavještajaca (primarni istorijski izvor) iznosi preračunato u današnju vrijednost preko 1100 milijardi Eura.

Lažni testament princeze Katarine

Katarinin testament je tek izgovor pošto ona ne samo da kao kraljica udajom nije stekla pravo na suverenitet (pa ni da ostavlja Bosnu bilo kome, a najmanje papi s kojim nije bila u krvnom srodstvu) i bila je žena predzadnjeg a ne zadnjeg kralja iz dinastije Kotromanića, nego u trenutku njegovog regicida (kao već tada udovica i godinama tek princeza) nije bila ni majka prijestolonasljednika što bi je po Crkvinom odnosno kanonskom pravu moglo učiniti regentom. Osim toga, ona je sigurno u tom trenutku bila ostala i bez svoje djece koju su Turci bez skoro imalo sumnje ubili kad i ostale Kotromaniće, budući da ne bi imali motiva da ubiju ni ostatak dinastije da su ostavili djecu koja tu dinastiju mogu nastaviti. Iako je tada bilo uobičajeno da se djecu može otkupiti kada bi ih Turci u nekoj opsadi zarobili, Katarina je više puta odlazila na granicu sa Turskom da pregovara oko otkupa, međutim nije nikad uspjela djecu čak ni vidjeti što je takođe bilo sumnjivo. Na kraju, čak i da su joj djecu ostavili u životu, odnosno kako legenda tvrdi "odveli u Stambol gdje su djeca primila islam", to bi ustvari bilo potvrda da oni nisu niti bili prijestolonasljednici (pošto se kanonsko pravo odnosi isključivo na katolike i nepovratno prestaje čim se nosilac takvog prava odrekne katoličanstva), a time ni Katarina regent. Naprosto, ne postoje niti teoretske šanse da je njen testament validan. Crkva je izmislila mit u kom su Otomani djecu Katarine ne samo poštedili nego da su ih čak na svom dvoru odgojili. Očito, Crkva je isključivo pomoću tih fabrikacija i mogla tvrditi da je Katarina bila regent u ime prijestolonasljednika. Vatikan nikad nije vidio Bosnu kao bilo šta osim lak plijen, i misliti bilo šta drugo o odnosima u geopolitici je do kraja naivno. Namjera Vatikana nije ni tada kao ni danas bila sačuvati Bosnu radi nas, već radi njih.

Rekolonizacija 1990-ih

Nakon rata 1995 kojim je razbio Jugoslaviju kao zajednicu Ilira, Rim se prikriveno (usljed savremenih okolnosti, ponajprije protestantizma) javlja kao apsolutni vladar Bosne putem "Kancelarije visokog predstavnika" tzv. OHR-a sa zlatnim (Cezarovim) vijencem kao grbom, na čelu koje je uvijek rimokatolik sa apsolutističkim ovlastima vicekralja, pa se suštinski radi o rekolonizaciji.

Tako kad god u Bosni naraste samosvijest, Vatikan tu zemlju naprosto izrenta nekom kolonizatoru. Danas ulogu nekadašnjih nacija-kolonizatora u svijetu igraju "multinacionalne korporacije" kao što je Shell, kog je Vatikan pomoću Bordžijinih sefardskih kvislinga pokušao dovesti paljevinama 2014. Pri tom je glavni motiv tih paljevina bio pokušaj uništenja kolonijalne Arhive 1878-1918, s dokumentima od koristi za naplatu basnoslovnih kolonijalnih reparacija pošto je Beč i optočen mermerom i zlatom uglavnom od pljačke Bosne, kako tada, a prema podacima Financial Timesa tako i nakon 1995.

Uzrok mržnje Vatikana prema Bosni leži u zloupotrebi drevne mitologije gdje rimska oligarhija i njihova današnja maska (apsolutistička kraljevina) Vatikan, kao sljednik nekadašnje Rimske imperije, nastoje osigurati apsolutnu i trajnu kontrolu nad čovječanstvom.

Nesuverena ekonomija - prvo u stranom interesu

Tajni izvještaj britanskih špijuna iz Bosne, sa detaljima austrijske pljačke tokom okupacije.

Ekonomija Bosne zasniva se na elektroenergetici, koja čini i većinu proizvodnih kapaciteta Bosne u smislu prihoda. Od ostalih djelatnosti u bosanskoj privredi, ekonomski najznačajnije su turizam i prehrambena industrija. Kao zemlju uzurpiranog suvereniteta, Bosnu strani uzurpatori vide isključivo kao svoju koloniju, kao što je to npr. prema tajnom izvještaju britanskih špijuna iz 1919 (primarnom istorijskom dokumentu) smatrala Austrija.

Nelegalnost eksploatacije podzemnih bogatstava, po Haškoj konvenciji iz 1899

Međutim, bilo kakva koncesija na eksploataciju prirodnih resursa, kao npr. za naftu, zlato i dr., izuzev šume i poljoprivrednih proizvoda (oboje isključivo uz pravičnu naknadu), bila bi nelegalna po pravilima međunarodnog pravnog poretka, npr. po Članu 52 i Članu 55 Haaške konvencije iz 1899. Naime, Bosna je okupirana silom a njen suverenitet uzurpiran i potom, kako je naprijed navedeno, prenošen u skladu s međunarodnim pravom, tj. uvijek na međunarodnim konferencijama. Očito je npr. Austrija, kao isključiva pravna nasljednica Austro-Ugarske (čiji su prihodi završavale većim dijelom u kasi Ministarstva finansija Austrije, u Beču), itekako utuživa za gore navedenu dobit ostvarenu eksploatacijom bosanskih podzemnih sirovina, ali i šume pošto se anektiravši Bosnu sama proglasila nelegalnim okupatorom za cijeli period prisustva tj. od svog nasilnog upada.

Skoro da nema sumnje da je Kraljevina Nizozemska omogućila Srebrenički masakr pomoću Holandskog bataljona i njihove nečuvene uloge u tom regionu 1995, te da je potom sutkinja iz Kraljevine V.Britanije u ulozi predsjednika Međunarodnog suda u Haagu, uticala da se presudi genocid iako je jasno da egzekucija vojnih obveznika, pri čemu je preko 20.000 civila organizovano izmješteno na sigurno, uopšte nije genocid. (Na sličan način su za svoje geostrateške osvajačke potrebe pravosuđe iskoristile i vlasti Njemačke koje su tako preko svojih sudova izmislile presude o nepostojećem genocidu.) Naime, ta dva čina su teško objašnjivi pojedinačno (prvi predstavlja tešku povredu Ženevskih konvencija, dok je drugi dosudio "opštinski genocid"), ali su zajedno kreirali realan potencijal za dugoročnu destabilizaciju pomenutom antičkom osvajačkom geotaktikom Zavadi pa vladaj (dugoročna mržnja), te tako šansu za grabežom bosanskih Dinarida po Nigerijskom modelu "nestabilnost kao preduslov za neodgovornost", a radi hidrauličkog frakturisanja (eng. fracking) od strane Shella kao kompanije koja specijalizira u toj krajnje nehumanoj i po okolinu uništavačkoj eksploataciji stijenske nafte, i u kojoj je većinski udio upravo u rukama nizozemske i engleske Krune. Od svih zemalja umiješanih u Bosanski rat 1990-ih, najbizarnije su se ponašale upravo Britanija i Nizozemska . Istovremeno, Njemačka je primila nejverovatan broj izbjeglica koje je praktično mamila da napuste svoje vjekovne naseobe, a to nastavlja i danas mamljenjem najkvalitetnijeg kadra da napuštaju zemlju dok u njoj njemački kvislinzi čine život nemogućim. Njemačka je imala i dodatni motiv za lažne presude o genocidu - vještačko ublažavanje ljage koja je na Nijemcima kao jedinom genocidnom narodu Evrope; iz istog sebičnog razloga je osvajačka njemačka država proglasila i Turke za genocidan narod za šta su kao izgovor iskoristili stradanje Armena. Istovremeno, jedini stvarni genocid koji se na prostorima prethodne Jugoslavije desio tokom 1990-ih - protjerivanje četvrt miliona (praktično svih) Srba iz katoličke Hrvatske uz pomoć Njemačke - ignorisan je od strane zapadnih medija koji su se tako otkrili kao najlojalniji mogući podanici Vatikana.

Genocidni plan za dovlačenje Shella u Bosnu mogao bi imati i daleko širu pozadinu odnosno motiv: prema jednom američkom univerzitetskom profesoru u emisiji "FTV" Centralni zatvor iz sredine 2000-ih, postoji nevjerovatno užasavajuća geostrategija Kraljevine Nizozemske kojom planira preseliti cjelokupan holandski narod u Bosnu u narednih vijek ili više, usljed projektovanog porasta nivoa mora koji će kako se vjeruje progutati većinu teritorije Nizozemske. Da bi taj plan uspio, prvo se Bosance moralo navesti u izgnanstvo pomoću Shella koji bi primijenio nemilosrdno pojačani Nigerijski model sa milionima izljevanja nafte širom zemlje.

Bosansko blago skuplje od nafte: trupci, rude, energija, industrija, nafta/plin

Američka vojska nadzire krijumčarenje sirove drvne građe u Afghanistanu.

Prema premjeru bosanskih šuma 1987-1999, kojeg je finansirala Svjetska banka, a koji je obavljan u pratnji NATO snaga i tokom ratnih dejstava, tim naučnika s Univerziteta Fairbanks u Aljasci je bosanske trupce, uz one sjevernokanadske, ocijenio kao "još jedine na planeti Zemlji koji većinom spadaju u 0-tu kategoriju drvne građe" kad je riječ o makroekonomskim globalnim investicijama. Takva građa garantuje postojanost predmetima izrađenim od iste i do jednog milenija, a pošto su takvi trupci na sjeveru Kanade 10-11 mjeseci na godinu okovani ledom tj. većinom nedostupni za eksploataciju, profit od bosanske drvne građe kupljene na globalnom crnom tržištu premašuje (uz jednaka ulaganja) profit od nafte i do 100 puta. Tako je, prema pomenutom tajnom izvještaju britanskih obavještajnih službi, bosanska građa već do 1919 godine bila izvezena u preko 200 zemalja svijeta, u kojim je većina radnih i životnih prostorija vladara te najimućnijih institucija i pojedinaca opremljena namještajem od bosanskog drveta. Istovremeno s ratnim dejstvima NATO je vršio i gravimetrijski premjer kolonije od koristi za utvrđivanje duboko-podzemnih rezervoara nafte, gasa, vode, kao i termalnoenergetskih te mineralnih potencijala.

Nekoliko godina nakon zaključenja Dejtonskog ugovora, Vlada SAD-a je Univerzitetu naredila da ukloni sve izvještaje o tom premjeru s univerzitetskih Internet stranica. Pisani protest akademskog osoblja radi "u Sjedinjenim Državama nezabilježenog miješanja Vlade u akademske slobode" je iz građanskog prkosa ipak godinama stajao na Internet stranici Univerziteta, sve dok sa smjenom univerzitetskog rukovodstva i taj protest nije bez objašnjenja uklonjen.

Jedan od glavnih kanala krijumčarenja bosanskih trupaca na globalnom crnom tržištu bio je Internet portal www.timber.com, na kojem se od 1997 moglo potpuno anonimno trgovati bosanskom drvnom građom i to u neograničenim količinama i za neograničene iznose. Nakon što je na zahtjev više zemalja Interpol pokrenuo istragu protiv vlasnika, stranica je prestala s radom. Međutim, crno tržište je nastavilo funkcionisati na prikrivenije načine, uglavnom putem zaštićenih Internet foruma i grupa kojima se može pristupiti isključivo "po preporuci". Oglasi na www.timber.com su bili zapanjujuće jednostavni i svaka transakcija je omogućavala trenutačnu višemilionsku zaradu, a sadržaj oglasa je bio krajnje volšeban npr. "Prodaje se 120 šlepera (40 t po šleperu) trupaca prvoklasnih (sa zalihe Krivaje), cijena total $10000 fiksno, isporuka 7 dana, transport osiguran u bilo koju luku na Jadranskom moru + pretovar dodatno (jednokratna radna snaga obezbjeđena)", i sl. Kako je već napomenuto, ista roba je na crnom tržištu usljed kvaliteta 0-reda bosanskog drveta, odmah po izvozu vrijedila i do 100 puta više.

Kao jedan od glavnih motiva kolonijalnog jarma "BiH" ne treba smetnuti s uma ni industrijske kapacitete koji su tradicionalno jedan od najvažnijih segmenata privrede "BiH". U tom kontekstu treba posmatrati i vještačko obaranje cijena fabrika i dr. industrijskih postrojenja od 1995, s očitim ciljem lažne privatizacije radi otimanja narodnih dobara za kasniju preprodaju svjetskim "velikim igračima" po međunarodnotržišnoj cijeni tj. za profit novim domaćim "vlasnicima" a u biti nakupcima industrije naveliko.

Austrijske paljevine Sarajeva 1699 i 1878 u kontekstu paljevine gradova FBiH 2014

Paljevina Sarajeva 2014, zgrada Vlade i Skupštine Kantona Sarajevo u plamenu.

• Samo dva dana po odbijanju dr. Omerbašića da pristane na ponovljenu ponudu za ulogu "bosanskog Mandele", kolonizatori poduzimaju stravične nasilne akcije konzistentne s onim koje su poduzimali protiv patriota i u XVII i XIX vijeku. Tako po uzoru na paljevinu Sarajeva 1699 princa Eugena Savoyskog, te onu s početka austro-ugarske agresije 1878, podmetnuti demonstranti su 7. februara 2014 izveli paljevine u Sarajevu (i drugim gradovima FBiH radi zavaravanja patriota navođenjem da povjeruju u "ukidanje kantona", "povratak Kraljevine Bosne" i dr.) u pokušaju pokoravanja volji Vatikana i Beča na taj, već uhodani način. Volja Vatikana i Beča ovdje se sastoji u finalizaciji Projekta Dayton - uništenju Bosne getoiziranjem njenih dijelova s većinski muslimanskim stanovništvom, nakon što su propali perfidni pokušaji da se isto postigne "paketima" ustavnih promjena, zloupotrebom presude u predmetu Sejdić-Finci za Bosnu nenadležnog evropskog suda, itd.

Paljevina Sarajeva 2014, "Predsjedništvo BiH". Zapaljen je samo jedan dio zgrade i to onaj sa 18 prostorija u kojima je držana dokumentacija, a među njima samo jedna od prostorija i to baš ona u kojoj je nepropisno držana arhiva Ministarstva finansija Zemaljske vlade BiH iz okupacije 1878-1918, s dokumentima od koristi za potraživanje kolonijalnih reparacija austro-ugarske okupacije. Stoga se najvjerovatnije radi o sabotaži u kojoj je požar i podmetnut s namjerom uništenja baš te arhivske građe.

Da bi stavio do znanja o čemu je riječ, odmah po paljevini u kojoj je kao njen očito glavni cilj izgorio dio arhiva sa 230 kutija dokumenata Ministarstva finansija Zemaljske vlade BiH , od koristi u potraživanju kolonijalnih reparacija za okupaciju 1878-1918, austrijski guverner je u intervjuu za bečki Kurier zaprijetio "upotrebom EU vojne sile" i najavio da će "Austrija povećati broj vojnika u BiH". Pored toga, visoki zvaničnik EU Jelko Kacin je odmah po izbijanju prvih nereda u Tuzli 7.2.2014 (prije postojanja i naznaka paljevina Sarajeva i dr.) izjednačio iste s "početkom puta BiH u EU" pa je unaprijed znao za paljevine i saučesnik je u zločinu.

Osim paralele s istorijskim paljevinama, na Austriju kao mogućeg počinioca i 2014 upućuje to što je tad zapaljena zgrada "Predsjedništva BiH" kao simbola lažne samouprave ali nije zapaljen i OHR kao stvarno sjedište apsolutne vlasti. Naime, apsolutističkom kontrolom pravosuđa tako da ne djeluje, upravo je OHR doveo društvo u stanje očaja, načinivši opciju revolucije poželjnom za mase ali ne za njihove već za svoje istorijski konzistentne ciljeve "konačnog rješenja" za Bosnu tj. kulminaciju Projekta Dayton jezuitskog arheologa-specijaliste za Rimsku imperiju Brucea Hitchnera, koji je očito i angažovan radi specijalističkog znanja u dizajnu starorimskih okupacionih kampanja iscrpljivanja, ovdje "Ilira" (Bosanaca).

To lažno rješenje sastoji se u navođenju domorodaca da iscrpljivanjem "sami" pristanu na cementiranje cjelovite tzv. Države BiH (kolonije centralizovane u stranom interesu). Ili, ako to nije izvodivo, u komadanju u dvije opet kolonije po principu "FBiH u konfederaciju s Hrvatskom po Washingtonskom sporazumu a RS Srbiji po principu uvažavanja takve secesije FBiH", ali kao i uvijek u istoriji tek privremeno tj. kao destabilizirajući faktor Srbije i Hrvatske. Treće lažno rješenje koje se kao Damaklov mač drži otvorenom "opcijom" radi strašenja protivnika dvaju navedenih "opcija" (dvaju načina za dobrovoljnu kolonizaciju), jest navodno stvaranje nove nezavisne države pripajanjem muslimanskih teritorija Bosne i Sandžaka, što je neozbiljna opcija za naivne koju mnogi podrugljivo nazivaju "Bošnjakistan" (po uzoru na takav presedan pravno neodrživog pa time istorijski privremenog karaktera, "Kurdistan"), pošto za razliku od prethodnih dvaju nije nigdje čak ni kodificirana pa uopšte nema međunarodnopravnu osnovu, i samo potpuni analfabeti mogu povjerovati u tu mogućnost kao i u "četvrtu" (verziju treće) u koju neki vjeruju neki a to je formiranje nezavisne države Bošnjaka samo od dijelova kolonije "BiH".

Naime, osim što istorijsko iskustvo ukazuje na to, pravno gledano sve te tri (ili četiri) "opcije" su lažne tj. privremenog karaktera jer se kose s međunarodnim pravom tj. već postojećom Kraljevinom Bosnom, koja međunarodnopravno nije nikad prestala postojati. Tako se od uspostave prve okupacione administracije nad Bosnom 1527, sve okupacione uprave do danas smjenjuju putem međunarodnih konferencija tj. dogovorno da bi se uzurpacija silom oduzetog suvereniteta održavala na međunarodnopravno ispravan način sve dok se ne stvore uslovi za povrat u pređašnje pravedno stanje (Kraljevine Bosne). Međunarodno pravo se naime ne zasniva na nasilju niti dobrovoljnosti, već na precizno utvrđenim pravilima koja svijet čuvaju od globalne anarhije kao najteže moguće. Austrija je npr. u Bosni kršila i krši međunarodno pravo koje ne dopušta eksploataciju silom uzurpiranih teritorija, pa prema pomenutom tajnom primarnom istorijskom izvoru britanskih obavještajaca o austro-ugarskoj okupaciji Bosne 1878-1918, gdje je većina prihoda išla u kasu Austrije a ne Mađarske: Iako to javno ne priznaje, Austrija Bosnu u unutrašnjoj službenoj komunikaciji smatra kolonijom, što je dokaz kršenja međunarodnog prava od strane Austrije, i pravni osnov za potraživanje kolonijalnih reparacija. To pravo ne zastarijeva i može se relativno lako ostvariti po povratu na pređašnje stanje tj. Kraljevinu Bosnu, ali ne ni na jedan drugi režim nakon Kaljevine Bosne, kao npr. R BiH koji je čak, suprotno vjerovanju nekih, usljed nepravilnog prenosa uzurpacije suvereniteta toliko nelegalan da za međunarodno pravo uopšte nije ni postojao.

Mjesec dana nakon paljevine kolonijalnog arhiva 1878-1918, sarajevska policija je na osnovu neoborivih forenzičkih dokaza (video-snimaka) uhapsila 22-godišnjeg Nihada Trnku iz Sarajeva s prebivalištem u Salzburgu, Austrija. Trnka je priznao izvršenje i dan kasnije je prebačen u pritvor kolonijalnog Tužilaštva BiH gdje mu je određeno maksimalno zadržavanje, u trajanju od 30 dana. Bordžijin sefardski klan Trnke su jedan od preostalih 10-ak klanova Vatikanovih "čuvara Tamnog vilajeta", npr. medijski eksponirani režimski ekspert za ustavno pravo tj. sudija Vrhovnog suda u koloniji, Kasim Trnka. Trnke su malobrojni klan, tj. svi su u srodstvu. Ovaj klan Vatikan strateški premješta iz Hercegovine u Sarajevo 1940, s dolaskom ustaške okupacione vlasti. Mlađi članovi ovih klanova istorijski odrađuju strateški najvažnije poslove nasilja kojima se mijenja tok istorije tj. Vatikan ostvaruje geostratešku prednost. Npr. mladi pripadnik klana Mehmedbašića je u ulozi glinenog goluba u Sarajevskom atentatu 1914, bio planiran kao atentator (tada 27-godišnjak i uzor golobradim omladincima iz fiktivne "Crne ruke"), ali se navodno u zadnji čas predomislio te u fokus gurnuo maloljetnog Gavrila Principa koji je kao Srbin poslužio Vatikanu tj. dinastiji Habsburg za izgovor za I svj. rat, preko krize sa Srbijom. Mehmedbašić je potom neobjašnjivo pobjegao iz zatvora nakon samo 2 dana, i nikad mu nije suđeno. Prema svjedočenju Brozovog ratnog obavještajca i štićenika, pukovnika Abdulaha Muminagića, Mehmedbašić će kasnije u predstavi vlastitog lažiranog ubistva od strane ustaša u Sarajevu 1943, nestati sa scene kako bi mu se, pošto je nakon Staljingradske bitke marta 1943 postalo jasno da Njemačka gubi rat, mogao dati novi identitet za nadolezeći komunizam. S obzirom na ovo ponavljanje pokušaja da se izrežira tok istorijskih događaja, postoji realna opasnost i od bijega Trnke iz zatvora, odnosno traljavog tužilačkog postupka ili sudskog procesa kojim bi ga se oslobodilo krivice. Međutim nakon otkrića neoborivih dokaza protiv Trnke, nema nikakve sumnje da su iza uništenja kolonijalnog arhiva stajale države Austrija i Vatikan. One su jedine imale i motiv, pa su tako zloupotrebom erupcije narodnog nezadovoljstva tj. tek drugi dan demonstracija izveli pokušaj sabotaže naplate kolonijalnih reparacija.

Dodatni motivi za rekolonizaciju i anarhiju 2014 - pojava ozloglašene Royal Dutch Shell u FBiH pred nemire

Parodija na logotip Shell, boraca za zaštitu životnog prostora.

Osim zadržavanja uloge servisera kolonizatora, dodatni motiv domaćih vlasti kao najkorumpiranijih u Evropi u izazivanju haosa paljevinama 2014 (požar u "predsjedništvu BiH" je očito sabotaža jer je izgorila samo arhiva od koristi za naplatu kolonijalnih reparacija 1878-1918) leži i u, netom pred izazivanje haosa započetom, poslovnom partnerstvu između vladajuće SDP i ministarstva energetike (SDA) s jedne, te Royal Dutch Shell s druge strane, preliminarne vrijednosti 700 miliona KM samo u početnoj fazi a ugovorne vrijednosti koja se mjeri u stotinama milijardi. Shell je multinacionalna korporacija poznata po okrutnim metodama ulaska u zemlje sa zalihama stijenske nafte. Stijenska nafta se eksploatiše za to razvijenom fracking metodom (izazivanja pukotina u podzemnoj stijenskoj masi ubrizgavanjem ogromnih količina vode pomiješane s otrovnim hemikalijama) veoma štetnom po okolinu i zdravlje ljudi. Fracking je stoga zabranjen u mnogim uređenim zemljama poput Francuske i Bugarske, pa čak i u Shellovoj Holandiji. (Npr. fracking metoda je bezbjedna u Sj. Americi usljed tanje Zemljine kore, dok je u Evropi izuzetno štetna usljed znatno deblje kore i time skoro totalnog zagađenja podzemnih eko-sistema.) Nestabilne zemlje predstavljaju mete za korporacije poput Shella koja podmićivanjem korumpirane vlasti dolazi do novog profita. Značajno je istaći da su nemiri i krenuli iz Tuzle kao tradicionalno odane SDP (grad) i SDA opciji (kanton), te da je policija imala naredbu ne reagovati dok su navijačke grupe, koje su uvijek pod kontrolom obavještajnih službi, neometano palile i rušile.

Npr. poznate metode koje Shell koristi u Nigeriji, uključuju podmićivanje domaćih vlasti koje su zemlju bacile u anarhiju i time "očistile prostor" gdje onda pod nadzorom paravojnih milicija koje siju nasilje i strah u narodu Shell nesmetano izvlači stijensku naftu bez straha od posljedica. Da je Nigerija uređeno društvo, štete po okoliš i zdravlje ljudi koje je Shell tamo napravio do 2013 bi korporaciju odvele u bankrot: naime, za 50 godina koliko traje eksploatacija u Nigeriji kao 8-om izvozniku nafte u svijetu, desilo se preko hiljadu incidenata izljevanja nafte u okoliš. Ukupno se tako u rijeke, oranice i džunglu Nigerije izlila količina nafte koja 50 puta premašuje onu iz najpoznatije naftne katastrofe Exxon Valdez, 1989. Tada je naime Exxon korporacija presudom Vrhovnog suda SAD-a morala platiti 507,5 miliona dolara kazne i šteta, te 2,5 milijarde dolara troškova čišćenja.

Očit je onda motiv i za Shell, koja se "iznenada" pojavila baš pred nemire, da "investira" 700 miliona KM u podmićivanje do kraja korumpirane vlasti u FBiH što treba shvatiti tek kao avans. Kako se vidi na primjeru Nigerije, očekivani profit primjenom metoda eksploatacije koje koristi Shell, može se ostvariti isključivo ako vlasti za Shell prethodno izazovu stanje potpune anarhije, u kom samo tako Shell niko neće držati odgovornim na način i u obimu koji je zadesio npr. Exxon i druge naftne korporacije za nemar na zapadu.

Akademik prof.dr. Sulejman Redžić, vodeći regionalni ekolog pronađen mrtav 2013 tj. s pojavom Shella (ubijen razapinjanjem pa davljenjem). Nedugo zatim Centar za ekologiju i prirodne resurse kog je osnovao Redžić 2002, je zatvoren.

Osim uništenja kolonijalne arhive iz 1878-1918 kao glavnog motiva Vatikana i Beča za paljevine u Bosni 2014, glavni motiv Vatikana, Beča i Berlina za upuštanje Shella u Bosnu je kao i uvijek do sada. Naime, kad god bi u Bosni narasla samosvijest Vatikan bi Bosnu naprosto izrentao nekom stranom kolonizatoru, pa su se tako ovdje međunarodnopravno tj. dogovorno putem konferencija ali uvijek jednokratno smjenjivali: Ottomani, Habsburzi, Windsori (Karađorđevići pa Broz u ulozi vanjskog diktatora) te Savoyi, a na kraju sve završilo sa OHR-om kao prikrivenom upravom Vatikana što je postalo očito tek pred kraj kad se shvatilo da su njenih šest upravnika uvijek stranci-katolici. Vatikan je ocijenio da je samosvijest Bosanaca stasala ponovo historijski kad je 2006 pao tzv. Aprilski paket, koji je bio zamišljena kulminacija Projekta Dayton arheologa Hitchnera za ukidanje hiljadugodišnje državnosti Bosne. Od tog trenutka, uloga OHR je povlačenjem guvernera Schwarz-Schillinga sa scene aktivnog tumača Dejtonskog ugovora prerasla u neprijateljsku nečinjenjem, čime je pripremljen teren za dolazak Shella kao novog zakupca Bosne pošto danas ulogu nekadašnjih nacija-kolonizatora vrše "multinacionalne korporacije". Da su paljevine u FBiH 2014 uistinu bile plan Vatikana da Bosnu ponovo izrenta nekom ko će je pretvoriti u pakao u kom ni region ne bi ostao pošteđen jer nafta ne poznaje granice a Shell obzire, potvrđuje i to što je visoki funkcioner EU Jelko Kacin unaprijed znao da se radi o događaju diplomatski najvišeg nivoa.

Pored toga što pojedini nelustrirani komunisti i eks-sefardske porodice pape Bordžije otvoreno rade za kolonizatora u zamjenu za očucanje privilegija iz komunizma i ranije, Bosna (BiH) je takođe i zadnji preostali apartheid na svijetu, gdje 10%-tna rimo-katolička manjina u saradnji sa šest uvijek rimo-katoličkih guvernera sa apsolutističkim ovlastima vicekralja (u ime pape uzurpatora suvereniteta), gazduju svim strateškim segmentima društva: finansijama i trezorima, zemljišnom administracijom, medijima (cenzura), pravosuđem, policijom i pojedinim bezbjednosnim strukturama, vojskom, i dr. Njihov primarni cilj jest prigrabiti teritorije Bosne (BiH) kao zemlje zasute resursima, ili u najmanju ruku teritorije FBiH-polovice, u korist većinski rimo-katoličke ali kreditno pokorene Hrvatske čiji je dug od preko 100 milijardi BAM jedan od najtežih po glavi stanovnika u Evropi, rame uz rame sa grčkim. Vatikan je naime bio žirant Hrvatskoj, tako što je kod njemačkih i dr. banaka založio bosanske resurse koje uzurpira (i po Haaškoj konvenciji iz 1899 nema pravo da eksploatira - vidi narednu sekciju) kao kolateral za ogroman dug Hrvatske te veleljepnu izgradnju te zemlje i njenog glavnog grada Zagreba na našoj muci i znoju - baš kao Austrije i Beča nekad.

Pomenute najnevjerovatnije metode koje Shell koristi da bi se preko lokalnih političara prvenstveno bošnjačkih pozicionirao na tržište "FBiH", a koje očigledno uključuju ratove 1991-1995, postratovsku bijedu i neimaštinu (stopa nezaposlenosti preko 60% što je evropski rekord), kao i atentate npr. na akademika prof.dr. Sulejmana Redžića vodećeg ekologa koji je pronađen ritualno razapet pa zadavljen 2013 što koincidira s pojavom Shella u regionu, indicija su da stvarni interes vlasnika Shell korporacije u relativno male zalihe nafte u regionu nisu tek u proklamovanom interesu za naftu. Naime, ubistvo akademika Redžića ima isti motiv kao i ubistvo vodećeg nigerijskog ekologa Kena Saro-Wiwa koji se u toj zemlji borio protiv Shella. Tako s obzirom na navedeno, kao i geopolitičku istoriju regiona, nafta bi mogla biti izgovor za pripremu pozornice za novi svjetski rat poput onog iz 1914. I u tom slučaju, kao i za rat iz 1938, istorijske interpretacije uzroka svjetskih ratova uglavnom se zasnivaju na sukobu interesa velikih sila oko svjetskih prirodnih resursa, a pošto je ruska naftna kompanija Zarubezhneft već ušla u "RS", čini se da je pozornica za svjetski rat bila opet postavljena, što je okončano dolaskom na vlast predsjednika SAD-a Donalda Trumpa čiju pobjedu su Vatikan i njegovi američki kvislnizi (Jezuiti, Opus Dei i dr. pod komandom bivšeg potpredsjednika Bidena direktno odgovornog za krvavi raspad Jugoslavije) spletkama nastojali sabotirati, te je predstavljali kao vlastitu što je bio još jedan u nizu blefova Vatikana u čemu njihovoj vještini nema premca. Nedugo nakon atentata na akademika Redžića, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu Rifat Škrijelj, član Glavnog odbora SDA, zatvorio je vrlo uspješan i u zemlji jedinstven Centar za Ekologiju i prirodne resurse kog je osnovao akademik Redžić još 2002, čime se pokušava ugasiti znatan dio uspomene na našeg velikog naučnika.

Nelegalnost eksploatacije podzemnih bogatstava, po Haškoj konvenciji iz 1899

Bilo kakva koncesija na eksploataciju prirodnih resursa, izuzev šume i poljoprivrednih proizvoda (oboje isključivo uz pravičnu naknadu), je nelegalna po pravilima međunarodnog pravnog poretka, npr. Članu 52 i Članu 55 Haaške konvencije iz 1899. Naime, Bosna tj. njena današnja pravna nasljednica Bosna i Hercegovina, je okupirana silom a njen suverenitet uzurpiran i prenošen na međunarodnim konferencijama, u skladu s gore pomenutim i drugim pravilima.

Skoro da nema sumnje da je Kraljevina Nizozemska omogućila Srebreničke egzekucije pomoću Holandskog bataljona i njihove nečuvene uloge u tom regionu 1995, te da je potom sutkinja iz Kraljevine V. Britanije u ulozi predsjednika Međunarodnog suda u Haagu, uticala da se presudi genocid; sve sa istim geostrateškim ciljem. Naime, ta dva čina su teško objašnjivi pojedinačno (prvi predstavlja tešku povredu Ženevskih konvencija, dok je drugi dosudio "opštinski genocid"), ali su zajedno kreirali realan potencijal za dugoročnu destabilizaciju pomenutom antičkom osvajačkom geotaktikom Zavadi pa vladaj (dugoročna mržnja), te tako šansu za grabežom bosanskih Dinarida po Nigerijskom modelu "nestabilnost kao preduslov za neodgovornost", a radi hidrauličkog frakturisanja (eng. fracking) od strane Shella kao kompanije koja specijalizira u toj krajnje nehumanoj i po okolinu uništavačkoj eksploataciji stijenske nafte, i u kojoj je većinski udio upravo u rukama nizozemske i engleske Krune. Od svih zemalja umiješanih u Bosanski rat 1990-ih, najbizarnije su se ponašale upravo Britanija i Nizozemska .

Genocidni plan za dovlačenje Shella u Bosnu mogao bi imati i daleko širu pozadinu odnosno motiv: prema jednom američkom univerzitetskom profesoru u emisiji "FTV" Centralni zatvor iz sredine 2000-ih, postoji nevjerovatno užasavajuća geostrategija Kraljevine Nizozemske kojom planira preseliti cjelokupan holandski narod u Bosnu u narednih vijek ili više, usljed projektovanog porasta nivoa mora koji će kako se vjeruje progutati većinu teritorije Nizozemske. Da bi taj plan uspio, prvo se Bosance moralo navesti u izgnanstvo pomoću Shella koji bi primijenio nemilosrdno pojačani Nigerijski model sa milionima izljevanja nafte širom zemlje.

Gubitak uzurpacionih prava Beča i Vatikana vlastitom pohlepom (eng. by own acquiescence) u Velikoj poplavi 2014

Početkom maja 2014, Bosnu, Hrvatsku i Srbiju zahvatila je stogodišnja poplava koja je započela i dobila momentum u Bosanskim planinama. Poplava je otpočela pomjeranjem klizišta te posljedično "plimnim tsunamijem" podzemnih voda koji je ubrzo zahvatio praktično cjelokupan Crnomorski sliv tih triju zemalja. Nakon višednevnih plavnih pljuskova, došlo je do naglog i lančanog pokretanja desetina hiljada klizišta u visokoj Bosni. Ovaj fenomen, nezabilježen tokom 150 godina koliko postoji meteorološka služba u Bosni, u potpunosti je uništio na hiljade zidanih i aseizmički osiguranih građevina, kuća, mostova, asfaltnih puteva te dr. objekata kako visokogradnje tako i niskogradnje. Stotine ljudi je izgubilo život ili nestalo, a preko 100000 raseljeno iz svojih domova. Prve procjene šteta kretale su se između 5-10 milijardi Eura, odnosno cjelokupni godišnji budžet kolonije "BiH".

Većina ovih klizišta su novoformirana, pa su katastrofalne posljedice ove poplave iz 2014 očito uzrokovane prvenstveno erodiranim reljefom planinske Bosne. Ovo je rezultat dominantno nekontrolisanog austrijskog i italijanskog krijumčarenja bosanskih trupaca od 1878-1918 te 1995-2014, koje je priznao i kolonijalni guverner u svom javnom nastupu na Državnoj (kolonijalnoj) televiziji BH1 09.01.2014.

Prema odredbama međunarodnog pravnog poretka, poput Haaških konvencija, Beč i Vatikan su tako izgubili "pravo" uzurpacije tj. uprave nad zemljom i narodom uzurpiranog suvereniteta, za kolonije zaštitnim pravnim mehanizmom kolonizatorove vlastite pohlepe (eng. by own acquiescence) tj. nedopuštenom prekomjernom eksploatacijom prirodnih bogatstava koja se otrgla kontroli toliko da je počela evidentno ugrožavati ne samo uzurpiranu zemlju a njeno stavnovništvo dovela na rub biološke propasti, već je i cijelom regionu zaprijetila lančano pošto prirodne katastrofe ne poznaju političke granice. Time je kolonijalizam u Bosni okončan de jure. Kao svojevrsno priznanje svog prekršaja u međunarodnopravnoj areni, kolonizator je pokušao minimizirati vlastitu odgovornost za ovu nezabilježenu katastrofu, pa su tako kolonijalni guverner odnosno kvislinške vlasti proglasile tek 1-dnevnu žalost u koloniji "BiH", iako su u njoj posljedice ove prirodne katastrofe bile daleko veće nego u Hrvatskoj i Srbiji koja je npr. proglasila 3-dnevnu nacionalnu žalost.

Insignije

Zastava

• Nacionalna zastava, jest horizontalna trobojnica u tradiciji većine evropskih monarhija. U skladu s neutralnošću, Zastava takođe uvažava i tekovine Francuske revolucije tj. republikansku zastavu koja je tradicionalno vertikalna trobojnica (što je bio znak prkosa monarhizmu) pa ne sadrži nikakva obilježja monarhije. Redoslijedom odozgo-prema-dole, tri pravougaona polja jednake veličine u okviru omjera 3:5: plavo, crveno i zeleno simbolizuju tragičnu istoriju Bosne usljed njenog središnjeg geopolitičkog položaja. Plavo označava čisto nebo dok simbolizuje čežnju za slobodom u miru i blagostanju. Crveno predstavlja krv koju je narod bosanski lio tokom vijekova burne istorije i simbolizuje uvijek odbrambeno ratovanje tj. unutrašnje sukobe za spoljne interese. Zeleno oslikava prirodnim resursima zasutu zemlju dok poručuje da je naša budućnost u njoj tj. u nama samima. Zastava tako svojom ukupnom simbolikom predstavlja "zemlju natopljenu krvlju njenih ljudi, utoliko odlučnijih da svoju šansu potraže unutar naših potencijala, radi slobode, mira i sreće". Nijanse su tamne, kao stalna opomena da vremena "tamnog vilajeta" nisu nikad dovoljno daleko iza nas, a da su još i bliže pred nama ako ih ne budemo znali izbjeći.
• Zastava monarha, jest kombinacija Nacionalne zastave i Grba. Upotreba zastave je regulisana zakonom, a služi kod izvršavanja ovlasti te u protokolarne svrhe.

Boje	Plava	Crvena	Zelena
RGB	#0000CC	#FF0000	#006600

Zastava Kraljevine Bosne	Kraljevska Zastava
umanjeni prikaz	umanjeni prikaz

Stilizovana rojalistička zastava, statična	Stilizovana rojalistička zastava

Grb

• Nacionalni grb Kraljevine i Grb monarha, jest višeznačni simbol složenih istorijskih uslova u kojima je Bosna nastala, stasavala, padala i uzdizala se. Dizajniran je u toplim tonovima, na platnenoj teksturi i uz uobičajene heraldičke štitove sa ratnim rekvizitima te globusom i grbom Broda u kom je Bosna nastala. Grb simbolizuje harmoniju ljudske topline što vijekovima uporno proističe iz najrazličitijih uticaja koji su često donosili stradanje i patnje usljed središnjeg geopolitičkog položaja. Moto Grba jest prilagođena latinska izreka: "Illyria ruat caelum" tj. "Ilirija pa sve ostalo". Glavni ciljevi Grba su jačanje samopouzdanja tj. vjere u sopstvene snage, kao i razvijanje i jačanje svijesti o potrebi gajenja tradicije. Kruna je takođe teksturna i sa ostalim motivima čini jedinstvenu cjelinu, simbolizujući jedinstvo.

Grb

umanjeni prikaz

Himna

• Rojalistička himna je kompromisno rješenje [npr. himna Italije napisana 1847 i usvojena kompromisno kao privremena 1946, isti status ima i danas] izrađeno na osnovu temeljnog opredjeljenja čovjeka da brani svoje, gdje "svoje" nije zasnovano na novijim već na civilizacijskim korijenima zajedničkog geografskog prostora pa se u tekstu ime zemlje ne spominje [npr. himna Švedske, napisana 1844, inspirisana je lokalnom tradicijom, slavi region Nordije i ne spominje Švedsku]. Himna opisuje odlazak u III Ilirski rat 6-9 n.e. koji se skoro u cijelosti odvijao na teritoriji današnje Bosne, te prikazuje zlu kob geopolitičkog položaja zemlje koji joj i danas donosi nevolje. Odabir Ilira (što je istinski identitet današnjih Bosanaca/"južnih Slavena") za centralni motiv je pogodan jer čak i sama riječ Ilir biva zabranjena za upotrebu u vrijeme jedne druge okupacije – one austrijske – punih 19 vijekova nakon pada Ilirije. Tako se tim motivom prkosi jednoj od prvih poznatih i jednoj od posljednjih okupacija – tj. simbolički svim stranim okupatorima [motivi stranih okupacija i tiranija postoje i u nacionalnim himnama drugih zemalja; npr. himne Kine, Francuske, itd.]. Pogodno odabran u sklopu ilirske tematike je i odlazak Brčanske regimente put Jadrana, budući da Brčko, privremeno distrikt, po definiciji "ne pripada nikom i pripada svima". Naslov Himne, In medio virtus (lat. "Snaga je u umjerenosti") je u duhu središnje geopolitičke pozicije koja oblikuje sudbinu naše zemlje, a cijeli tekst je još i u duhu kompozicije. Tako osim što je slogovno simetrično ujednačena, Himna je prilagođena višeglasnom odnosno mješovitom pjevanju. Stilom i sadržajem, Himna prati promjenu intenziteta tj. nijansiranost muzičke podloge. Tako npr. prva i treća strofa nagovještavaju dolazak zla dok simbolizuju podršku braniocima, i njih mogu izvoditi samo ženski vokali (kćeri; majke). Druga i četvrta strofa gromko poručuju odlučnost da se brani svoje, i njih mogu izvoditi samo muški vokali (sinovi; očevi). Peta strofa simbolizuje vrhunac koji se onda može izvoditi višeglasno mješovito. Muzička podloga Himne je Intermezzo Dušana Šestića. Tekst Himne je:

In medio virtus

Kad dušmanin krene
Prokletstvo navali,
Nadvija se usud nebom
Tama zavlada...

To stiže nas kletva
A munja ognjena,
K'o jedan ustaj'mo svi
U stroj borbeni...

Savom plove, nebom jedre
Hite sokoli,
Plavetnilom, nad oblakom
Moru sinovi.

Nikog se ne boj'mo
Ničijega zla,
Naša zemlja nebu mila
Dušmanima kraj.

Bukte, plamte, srca poje:
Ilirija!

Značajne ličnosti

• Nauka: Mensur Omerbašić.

Vezano

• This article in English
• Bosanski stećak
• Kripto-Jevreji Balkana

Reference

---