● KRIPTO-JEVREJI - manjina od 0,2% koja vlada Balkanom u aparthejdu ● CRYPTO-JEWS - a 0.2% minority which rules the Balkans in the last apartheid
Ban Kulin
| Ban Kulin Konstantinac | |
|---|---|
 Jubilarna markica Jugoslovenskih pošta povodom 800 godina "Kulinove Povelje". | |
| Drugi Ban Bosne | |
| Vladavina | 1173-1204 |
| Prethodnik | Vicekralj i Ban Borić |
| Nasljednik | Ban Stjepan |
| Krunidba | cca.1172 |
|
| |
| Dinastija | Árpád, Kotromanići |
| Otac | Ban Borić |
| Majka | princeza Anna Dukaina od Bizanta |
| Rođenje | 1137 |
| Smrt |
1204 Bosna |
| Mjesto sahrane | Bosna |
Ban Kulin Konstantinac (mađ.-grč. Kalamanos Konstantinos[1]) je bio unuk mađarskog kralja Kálmána (1095-1116)[2] i po majci član Bizantske Imperijalne Porodice, te drugi suvereni vladar države Bosne[3]. Prema mađarskim dvorskim istoričarima kao najpouzdanijim izvorom u ovom slučaju[4], na čelo države došao je naslijedivši svog oca mađarskog princa-pretenda (sina kralja Kálmána od Mađarske) i osnivača srednjovjekovne bosanske države, Vicekralja i Bana Borića (lat. "Banus Culinus, Borichii filius", "Ban Kulin, sin Borićev")[5].
Prethodno guvernersko iskustvo sticao je na položaju carskog upravnika-namjesnika bizantske provincije Cilicije u kopnenom zaleđu Kipra, današnja Turska.
Sadržaj
Bizantski namjesnik Provincije Cilicije
Kulinova majka je bila bizantska princeza Anna Komnena Dukain a brat Kalman Sztefan[6][7] Godine 1163 car Manuel I Komnen je postavio Kalmana Konstantinca za guvernera bizantske provincije Cilicije (kopneno zaleđe Kipra, u današnjoj Turskoj).[8] Godine 1170 Kalman gubi provinciju pred vojskom armenskog princa Mleha od Cilicije.
Preuzimanje Banovine Bosne
Iako je uz pomoć raspoloživih carskih trupa lako mogao povratiti Ciliciju[9], saznavši da mu je otac na samrti ipak se u žurbi vraća u Bosnu koju će naslijediti postavši njen drugi ban, uzevši bosnizirano vladarsko ime Kulin. Tako se kao zvanični guverner Cilicije zadnji put pominje 1173, pa je to vjerovatno godina Borićeve smrti u kojoj je Kulin preuzeo vladavinu nad Bosnom.
Prema hronici pisca i svećenika fra Ivana Franje Jukića, iz XIX vijeka, Borić je vladao Bosnom od 1141-1168[10], pa je od nastojanja 1163-1168 da se Borića zbaci s vlasti, do povratka njegovog sina Princa Kulina sa guvernerske službe iz Cilicije 1170 odnosno smrti Borićeve 1173, u Bosni bio period interregnuma, sve dok 1180 Kulina nije priznao i Rim nakon sređivanja geopolitičkih prilika.
Iako je prema popularnom romantičarskom ubjeđenju Kulin bio rodonačelnik odnosno otac bosanske državnosti, to vjerovanje je istorijski netačno i pravno neutemeljeno, pošto je Kulin do najvišeg položaja u Bosni došao direktnim (paternalno tj. po muškoj liniji) nasljeđivanjem titula i vlasti od svog oca, prvog bosanskog Bana Borića.
Za Kulina se veže i mit o trgovačkoj dozvoli ("Povelji") koju je izdao Dubrovčanima, a koju romantičari pogrešno označavaju kao rodni list (državnosti) Bosne i Hercegovine. To je besmisleno pošto je Bosna i Hercegovina tek naziv za kvazidržavno uređenje protektorata tokom de facto okupacije Bosne započete agresijom Austrije 1878 i nastavljene dejtonskom rekolonizacijom 1995[11]. Osim toga, prvi oblik pravnog postojanja svoje državnosti zemlja Bosna veže za Kulinovog oca Bana Borića (mađarskog princa Borisa) i njegov početak prava na suverenitet nad zemljom Bosnom po pravilima međunarodnog poretka.
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodnik: Princ Thoros II Armenski |
Vicekralj Cilicije 1163-1170 |
Nasljednik: Ban Stjepan 1204-1232 |
| Prethodnik: Ban Borić |
Ban Bosne 1173-1204 | |
Takođe pogledajte
Reference
- ↑ Constantine Kalamanos, biografija. Engleska Wikipedia.org.
- ↑ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781; str.48
- ↑ Joannes Cinnamus, Deeds of John and Manuel Comnenus. #95 u Ediciji "Records of civilization", Columbia University Press, 1976, ISBN 0231040806 i 9780231040808; str.104
- ↑ Molnár, Miklós. A Concise History of Hungary. Cambridge University Press, 2001.
- ↑ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781; str.581.
- ↑ Raimund Kerbl. Byzantinische Prinzessinnen in Ungarn zwischen 1050—1200 und ihr Einfluss auf das Arpadenkönigreich
- ↑ Online enciklopedija geneaologije Mađarske..
- ↑ Kristó, Gyula (editor): Korai Magyar Történeti Lexikon - 9-14. század (Encyclopedia of the Early Hungarian History - 9-14th centuries); Akadémiai Kiadó, 1994, Budapest; ISBN 963-05-6722-9.
- ↑ Runciman, Steven: A History of the Crusades - Volume II (The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East 1100-1187); Cambridge University Press, 1988, Cambridge; ISBN 0-521-06162-8.
- ↑ Zgodnja danica, 1864. p.263
- ↑ Chossudovsky, Michel (1996) Economic War Crimes: Dismantling Former Yugoslavia, Recolonizing Bosnia-Herzegovina. Global Research, July 15, 2017 (Global Research, 19 February 2002), first published in: Covert Action Quarterly 56, Spring 1996. (bos. Ekonomski ratni zločini: Demontaža Jugoslavije i rekolonizacija Bosne-Hercegovine)
