Jusuf Prazina

Baron Jusuf Prazina
Biografske informacije
Datum rođenja	7.9.1962
Mjesto rođenja	Sarajevo, Bosna
Datum smrti	4.12.1993
Mjesto smrti	Eupen, Belgija
Nacionalnost	Bosanac
Puno ime	Jusuf Prazina
Nadimak	Juka
Supruga	Žaklina
Titule	Prvi Baron Igmanski (posthumno)
Karijera
Godine u službi	1992-1993
Čin	General pješadije (formacijski; neformalno) General Kraljevske Garde (posthumno)
Ratovi	Bosna, 1992-1995
Važnije bitke	Sarajevo, odbrana Igman, proboji opsade grada
Vojska	ARBiH HVO
Rod vojske	Pješadija
Jedinice	Specijalne udarne
Zapovijedao	Brigada jedinica za posebne namjene ARBiH
Nagrade	Orden Heroja Kraljevine (posthumno)

Jusuf Prazina (7.9.1962, Sarajevo - 4.12.1993, Eupen), bio je član Glavnog štaba Armije RBiH (ARBiH), ratni komandant Brigade jedinica za posebne namjene ARBiH te potom i zapovjednik Kažnjeničke bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u južnoj Bosni. Rođen je u radničkoj porodici, a otac mu je bio radnik JP Željeznice. Mladost je proveo u sarajevskom naselju Alipašino polje. Početkom rata Prazina organizuje i predvodi glavninu inicijalnog oružanog otpora, tako omogućivši stvaranje jezgre i ustroj Oružanih snaga za koje je dobronamjerno vjerovao da su legalne i legitimne. 2014 je posthumno proizveden u Barona.

Ratne zasluge

Odmah početkom opsade Sarajeva 1992, formira odrede oružanog otpora gdje se ističe neustrašivošću i beskompromisnošću. U početku ratnog stanja, prije činovanja u Oružanim snagama, Prazina formacijski obnaša dužnost generala pješadije i četvrtorangiranog oficira Armije. Najveći doprinos dao je na vojno-strateškom planu gdje aktivnostima svojih jedinica, koje su za prvih šest mjeseci opsade bile najjača vojna sila u Sarajevu, osigurava stanje statusa quo među različitim političkim frakcijama unutar grada, omogućivši tako stvaranje i komandno-štapski ustroj Oružanih snaga kao takvih.

Sukob s političko-vojnim vrhom

Prazina će u nekoliko navrata bezuspješno pokušati bošnjačkog lidera Aliju Izetbegovića nagovoriti na proboj opsade Sarajeva. Prazininom savjetniku za geostrategiju penzionisanom pukovniku Abdulahu Muminagiću, kog je Prazina impresionirao "rijetko viđenom inteligencijom i odlučnošću da zaštiti narod", postaje jasno da je opsada na neki način bila održavana iznutra. Na to su upućivali defetizam i pohlepa među političkim rukovodstvom koje se borilo za kontrolu crnog tržišta, te obavještajni podaci o nesrazmjeru u vatri i ljudstvu u korist ARBiH naspram opsadnih jedinica. Krajem 1992, Prazina s političkom i vojnom vrhuškom dolazi u otvoreni sukob koji ubrzo i kulminira.

Motivi vojne vrhuške

Prazina ulazi i u neizbježan sukob s vojnom vrhuškom poput formacijskog generala Sefera Halilovića koji je poricao zasluge za stvaranje Oružanih snaga Prazini kao komandantu koji za razliku od Halilovića nije bio školovani oficir niti saradnik Kontraobavještajne službe JNA. Prazina se tako sukobio i s formacijskim generalom Mustafom Hajrulahovićem "Talijanom" koji je kontrolirao crno tržište opkoljenog Sarajeva u saradnji s pojedinim komandantima opsadnih jedinica s kojima je nadzirao protok robe i ljudi u i van grada. Procjenjuje se da se tokom opsade na taj način od stanovništva Sarajeva prisilno izvlačilo u prosjeku milion i po Njemačkih maraka dnevno, što će postati jedan od motiva sive oficirske eminencije za njihovim saučestvovanjem u prolongiranju opsade grada iznutra.

Atentat

Baron Jusuf pl. Prazina

Ti sukobi postali su mogućim razlogom zbog kog će Prazina ubrzo biti likvidiran. Tako, nakon što spletkama kojima je ocrnjivan kao "pljačkaš" biva protjeran iz grada, Prazina se stacionira na planini Igman pokraj Sarajeva odakle planira partizansko ratovanje za proboj opsade, te poziva svoje i druge jedinice da mu se pridruže.

U međuvremenu, njegovi protivnici šire glasine o generalu Prazini kao "kriminalcu koji krade šta stigne". Međutim, u svim slučajevima oduzimanja imovine u kojima je Prazina bio lično odgovoran, radilo se o u međunarodnom ratnom pravu dopuštenoj pljenidbi za opskrbu oružane sile u uslovima ratnog stanja tj. suspendovanog civilnog prava i normi.

Izdan od strane najbližih saradnika, nepokolebljivi patriota general Prazina prelazi u južnu Bosnu gdje pokušava ostvariti vojnu saradnju s Hrvatskim vijećem obrane kako bi organizovao gerilu za oslobođenje Sarajeva. Međutim, ubrzo spoznaje da se ni HVO ne bori za proklamovanu multietničku i multivjersku Bosnu, iako su katolici velikom većinom podržali nezavisnost na referendumu.

Suočen s prijetnjama obavještajnih krugova koji su nadsistemski uticali na vojne i paravojne formacije u zemlji i koji su se međusobno sukobljavali kako bi u antičkoj geotaktici "podijeli pa vladaj" postigli klerikalnu podjelu teritorije za strane interese (prvenstveno Berlina i Vatikana ali i drugih), zemlju konačno napušta sredinom 1993.

Krajem 1993, general Prazina biva mučki ubijen u Belgiji blizu granice s Njemačkom.

Različite verzije o motivima ubistva

Postoji nekoliko verzija u vezi sa naručiocima i izvršiocima atentata na generala Prazinu. Po jednoj verziji, Prazinu su 4 decembra 1993 na granici Belgije i Njemačke likvidirale plaćene ubice među kojima su se nalazili i Prazinini thelohranitelji.

Po drugoj verziji, atentat su izveli pripadnici Francuskog bataljona međunarodnog kontigenta evropskih mirovnih snaga EUFOR pod komandom generala Phillipa Morillona, kao osvetu za likvidaciju dvojice francuskih obavještajnih oficira u ratnom Sarajevu.

Nova istraga

Pošto vlasti Kraljevine Belgije nisu do kraja rasvijetlile pozadinu odnosno obznanile naručioce tog ubistva, gdje je stoga tek nekolicina vinovnika osuđena i to na neznatne zatvorske kazne, njemačke vlasti su 2014 ponovo pokrenule istražne radnje o ovom nerasvijetljenom ubistvu.

Motivi Njemačke - čiji su geostratezi preko EU kao proksija pokušali zaobići međunarodno pravo tj. uslove kapitulacije koji im zabranjuju teritorijalna i dr. proširenja - za pokretanje istrage van svoje jurisdikcije mogu se tražiti u geostrateškom interesu Berlina i Vatikana za razbijanjem bošnjačke monolitnosti podmetanjem atentata Izetbegoviću. (Katolici čine najbrojniju vjersku zajednicu u Njemačkoj pa Vatikan ima odlučujući uticaj u politici te zemlje). Ta monolitnost u većoj ili manjoj mjeri od 1991 predstavlja nepremostivu prepreku za jezuitske geostratege i druge strane centre moći, koje uz to zbunjuje i nepredvidivost bošnjačke kontrageostrategije protiv čega u teoriji ne postoji način specijalnog protivratovanja.

Porodica

Iza generala Jusufa Prazine ostali su supruga Žaklina i njihova maloljetna kćer, te sestra Vasvija i brat Mustafa. Nakon protjerivanja iz Sarajeva, komandu nad preostalim jedinicama Jusufa Prazine preuzima njegov brat Mustafa. Nedugo potom se jedinice pod prisilom inkorporiraju u sastav ARBiH.

Plemstvo i odlikovanja

Za presudnu ulogu generala Prazine u spašavanju života 1992, kao i za najviše zasluge u očuvanju teritorijalnog integriteta i identiteta Bosne, general Jusuf Prazina je 2014 posthumno proizveden u Prvog Barona od Igmana i Sarajeva i Generala Kraljevske garde, te mu je dodijeljeno najviše ratno odlikovanje neprekinute monarhije - Orden Heroja Kraljevine.

"Plemstvo je sveobuhvatni oblik iskazivanja zahvalnosti Krune pojedincu za njegove najviše zasluge u očuvanju ili jačanju Kraljevine i suvereniteta Krune, često u presudnim trenucima za Kraljevinu. Proizvođenjem takvog pojedinca u plemića, Kruna iskazuje svoje potpuno povjerenje u tog pojedinca i njegove potomke i spremnost Krune da prvenstveno sa osobama provjerenog patriotizma dijeli vlast i zajednički određuje sudbinu naroda u najplemenitijem smjeru od svih, onom usmjerenom ka zaštiti i napretku zajednice kao takve."

Plemićke titule
Prethodnik: Titula uspostavljena	Prvi Baron od Igmana i Sarajeva 1992-1993 (posthumno)	Nasljednik:

Reference

---