Prikaz izvora stranice Ban Borić

{{DISPLAYTITLE:<span style="font-family:Georgia;font-size:34px;">Ban Borić</span>}}
<div class="plainlinks" style="text-align: justify;">
<!-- Comment [[Datoteka:Boric Bos Infobox1_0.jpg|desno]] -->
{{Infokutija Vladar
| Ime             = Princ Mađarski<br />Vicekralj i Ban Bosanski<br />Boril Borić (Boris Kalamanos)
| Nasljeđivanje   = Prvi [[Vicekralj]] i [[Ban]] [[Bosna|Bosne]]
| Nasljeđivanje1  = Ban [[Bosna|Bosne]]
| Slika           = [[File:Berislavici grb.jpg|thumb|327px|Grb prvog suverena Bosne, Vicekralja Borića<ref name="Jurkov1"/><ref name="Jurkov2"/>]]
| Opis slike      =
| Vladavina       = 1141-cca.1173
| Krunidba        = 1141
| Prethodnik      = Titula uspostavljena
| Nasljednik      = Dinastija Árpád 1168-1173
| Nasljednik1     = [[ban Kulin]] 1173-1204
| Supružnik       = princeza Ana Dukaina od Bizanta
| Djeca           = Kulin (Koloman) 1137-1204, prethodno guverner Cilicie (zaleđe Kipra)
| Dinastija       = Árpád, [[Kotromanići]]
| Otac            = Kralj Kálmán od Mađarske
| Majka           = princeza Eufemija od Ukrajine, 1099-4.4.1139
| Datum rođenja   = 1114
| Mjesto rođenja  = Kiev (u izgnanstvu s dvora)
| Datum smrti     = cca.1173
| Mjesto smrti    = [[Bosna]]
| Mjesto sahrane  = [[Bosna]]<br /><br />[[Datoteka:Uk us flag.jpg]] [[Prince_Borić|'''This page in English''']]
|}}

[[Datoteka:Arpadian wiki.png|okvir|lijevo|<div style="text-align: justify;">Grb '''Arpada''', nasuprot grbova kadetskih im tj. izvedenih dinastija '''[[Kotromanić]]a''' i '''Berislavića [[Dobor]]skih (Grabarskih)'''. Međutim, originalnu '''arpadovsku crvenu''' boju u grbu Kotromanića zamijeniće Franjevci '''anžuvinjskom plavom''' u svom falsifikatu ''Fojnički grbovnik'' iz XIX v i grb dodijeliti nepostojećoj porodici "Kotromanići Tvrtkovići", dok će Kotromaniće preimenovati u "Kotromanoviće" a originalne crveno-bijele pruge promijeniti u žuto-plave. Time su, kao i [[Ban_Borić#Napomene_o_istorijskoj_.22debati.22|skrivanjem istine o Borićevom identitetu]], sakrili i istinu da pravo na suverenitet nad Bosnom potiče od Mađarske Krune i kao takvo je najstarije na Balkanu, dok su sva druga prava njemu podređena i iz njega izvedena. (Danas se zna da je Bosansko srednjovjekovno pravo zasnovano na ugarskom i rimskom pravu, što je očito u bosanskom '''javnom pravu''' (uvođenje u upotrebu pečata, način nasljeđivanja očevine, i dr.), ustroju i organizaciji banske odnosno kraljevske vlasti te samom funkcionisanju kraljevske kancelarije, kao i u definisanju onih najvažnijih - svojinskih, '''vlasničkih odnosa'''.<ref name=pravo>Drino, Dž. (2010) [https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=201213 "Tešanjska povijesna razmeđa - susret srednjovjekovnih kultura Ugarske i Bosne (Ogled o uplivu ugarskog prava u pravo srednjovjekovne Bosne)"]. Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici 5:119-127</ref>) Iz istog razloga su Berislaviće iz Grbovnika izostavili iako su ovi Bosnu držali slobodnom još cijeli vijek nakon 1463. Bosanski Franjevci su poznati manipulanti, npr. falsifikovali su i '''Ahdnamu''', podmeću lažni kostur prošlog [[Kralj Tomašević|kralja Tomaševića]], itd. Radi sektašenja i korupcije su ih inostrani Franjevci javno osudili.  ''Slika: grbovi bosanskih vladarskih loza izvedeni su iz grba mađarske vladarske dinastije Árpád. I grb Berislavića izveden je iz grba Árpáda ali na način da Berislavići priznaju nadsuverenitet Kotromanićima ali se ni ne odriču prava na Bosnu - koje su i aktivirali 1463-1535.''</div>]]

<br>
<div style="text-align: right;">[https://wiki.royalfamily.ba/wiki/Prince_Borić '''In English'''] 🡲</div>
-----
<span style="line-height:40px; font-size:3.5em; font-family: Lato">M</span>ađarski princ '''Boris Kalamanos''' (bos. '''Borić''', ''Boril(o)'' etim. bos.-hrv.-srp. ''ratnik''); takođe u upotrebi i iste etim.: mađ. '''Borics''' i '''Borisz'''; srp. '''Борић'''; bizant. (bug.) '''Борис''' i (rus.) '''Борич''', bio je [[Međunarodni pravni poredak|po međunarodnom pravu]] '''prvi suvereni vladar države [[Bosna|Bosne]]'''<ref name=Bogdanovic/><ref name=Klaic/><ref name=Homan/> kao [[Stećak|kolijevke evropske i ostalih civilizacija]] pri čemu je nosio titule [[Vicekralj]]a i [[Ban]]a.<ref>[http://books.google.com/?id=iJFFvsgNO-QC&pg=PA104 Joannes Cinnamus, Deeds of John and Manuel Comnenus. #95 u Ediciji "Records of civilization", Columbia University Press, 1976, ISBN 0231040806 i 9780231040808; str.104]</ref>

Prema mađarskim dvorskim istoričarima, Borić je bio otac bana Kulina i najstariji sin mađarskog kralja Kálmána (1095-1116)<ref name=Katona>[http://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ&q=borichii#v=snippet&q=borichii&f=false István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781; str.48]</ref>, radi čega i njegov plemićki tj. grb plemićkog roda Berislavića<ref name="Jurkov1">Jurković, Ivan. Raseljena plemićka obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavića (Dio prvi - Stjepan Berislavić Vrhrički i Malomlački). Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet. 20:125-164, 2003</ref><ref name="Jurkov2">Jurković, Ivan. Raseljena plemićka obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavića (Dio drugi - Nasljednici Stjepana Berislavića tijekom XVI v.). Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet. 21:119-181, 2003</ref> sadrži isključivo '''najviše kraljevske insignije''' uključujući obrnuto položenu gredu (eng. ''bend sinister'') kao rijedak heraldički simbol rezervisan isključivo za tzv. nezakonite (vanbračno rođene) prinčeve, što u doba Borićeve Evrope nije imalo pravnu težinu nego kulturološku kao tema za uveseljavanje - potvrda kraljeve "sposobnosti" (muškosti).<ref name="FDCJ"/>  Borićev grb takođe sadrži prikaz dabra, kao simbola drevnog grada [[Dobor]]a u sjevernoj [[Bosna|Bosni]] gdje je bilo sjedište njegove dinastije koja se zbog tog nazivala '''Berislavići [[Dobor]]ski'''. Prema primarnim istorijskim dokumentima, Berislavići su plemićka porodica '''porijeklom iz Bosne''', a koja se pred Otomanima dijelom povukla u Slavoniju.<ref name=LZKrleza>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1791 Berislavići - Hrvatski biografski leksikon] Izvor: Mrnavić, Ivan Tomko (2008) Vita Petri Berislavi / '''Životopis Petra Berislavića''' (pretisak iz '''1620'''). Hrvatski institut za povijest, Zagreb</ref>  Grb [[Kotromanić]]a takođe sadrži obrnuto položenu gredu, pošto i Kotromanići potiču od Borića.

Pošto su mu propali planovi za savez Mađarske sa Ukrajinom-Rusijom (tada pod Borićevim maternalnim djedom prinčem Vladimirom II Monomakhom vladarom sve Ukrajine i Rusije), Kralj Kálmán odbija priznati još nerođenog Borića za svoje zakonito dijete i potencijalnog prijestolonasljednika, te pod lažnom optužbom za preljubu protjeruje iz Mađarske njegovu još uvijek trudnu majku bizantsku princezu Annu Dukainu koja tako biva prisiljena Borića roditi na dvoru njegovog djeda.


==Pretenzije na tron Mađarske==

Od 1120-ih pa sve do kraja 1130-ih Borić je postavljao pravni zahtjev na krunu [[Mađarska|Mađarske]], te u nekoliko navrata pokušao trojici kraljeva preuzeti kontrolu nad zemljom, insistirajući da je kao unutarbračno začet ipak Kálmánov zakoniti nasljednik.<ref name=vonPalm>[http://books.google.ba/books?id=UBgVAAAAQAAJ Karl Franz von Palm. Notitia rerum Hungaricarum. Ed. iii., novis curis recognita, 1785. p.474]</ref> U jednoj takvoj prilici, Borićevi vitezovi pretrpili su težak poraz u Bici u dolini Sejo 22.7.1132 od strane vitezova '''Béle II''', koji se tako učvrstio na prijestolju nakon što je prethodno u proljeće 1131 do nogu potukao glavninu svojih oponenata i proglasio se Kraljem.

Sakupivši tokom naredne decenije veliku silu, Borić na vrhuncu svoje pretenzije i do zuba naoružan dočeka smrt Béle II (1131–1141), što odmah dovede do krize oko prava nasljedstva na tron Mađarske. Prema kasnijim hronikama, npr. pisca i svećenika fra '''Ivana Franje Jukića''', iz XIX vijeka, Borić je vladao [[Bosna|Bosnom]] od 1141-1168,<ref name=Jukic>[http://books.google.ba/books?id=hG4zAQAAMAAJ Zgodnja danica, 1864. p.263]</ref> tj. od smrti kralja Béle II i dolaska na vlast njegovog sina '''Geze II''' (1141-1162). Naime, nakon što su se okolni rivali Mađarske, prvenstveno Poljska i Rusija, počeli miješati u pitanje prijestolonasljednika tj. unutrašnje stvari zemlje, domaće plemstvo složno prizna Gezu za svog prvaka, čime su podržali njegovu pretenziju na prijestolje. Maloljetni Geza se toliko uplašio da će princ Borić sa svojim čuvenim vitezovima od kojih je strijepio i bizantski car '''Manuel I''', preuzeti tron Mađarske, da je sa svojim regentima u velikoj žurbi organizovao vlastitu krunidbu svega tri dana nakon očeve smrti, tako preskočivši uobičajeni period žalosti. Te događaje mađarski dvorski istoričari opisuju kao ''Trodnevna ustavna kriza''.

Da bi stabilizovao svoju vlast i situaciju u zemlji, mladi kralj Geza na nagovor svog regenta i Borićevog ratnog druga vojvode '''Beloša''', zadovolji Borićeve apetite imenovanjem Borića za '''Vicekralja i Bana Bosne''', istovremeno iz opreza zadržavši i svog brata, princa-dječaka Ladislava II, nominalnim ''Vojvodom od Bosne'' što je bila titula koju je princu-dječaku sa svega 6 godina starosti dodijelio otac, 1137 godine.<ref name=Nagy>[http://books.google.ba/books?id=gZoAAAAAcAAJ Pál Nagy. Historia pragmatica regni Hungariae diplomatibus, et scriptorum testimoniis illustrata, auxiliaribusque scientiis aucta. Published by Trattner, 1823. p.289]</ref> Borić je ponudu prihvatio<ref name=Homan/> pa tako kasnije hronike kao ona iz XIX vijeka hrvatskog istoričara '''Ivana Šveara''', uz navođenje Borićevih rodbinskih veza s plemstvom tog doba, smješta ''bosanskog bana Borića'' u period "vjerovatno prije" godine 1150.<ref name=ISvear>[http://books.google.ba/books?id=pQlQAAAAcAAJ Ivan Švear. Ogledalo Iliriuma, iliti Dogodovstina Ilirah, Slavinah, Straznji Put Horvatah Zvanih, Od Potopa, To Jest Godine Sveta 1656. Izdanje Franje Suppana, 1839. Reprint BiblioBazaar 2011, ISBN 1241794391, 9781241794392, pp.572. Takođe objavljeno u izdanju the British Library, Historical Print Editions.]</ref> Kasniji izvori navode Borića kao zajedničkog pretka ostalih bosanskih vladara uključujući kraljeve iz dinastije [[Kotromanići]], ugašene regicidom od strane dinastije Otoman, 1463.<ref>Karbić, Marija. Rod Borića bana: primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005</ref><ref name=EI>E. Imamović, "Bosanska dinastija Kotromanića", p.21.</ref> Borić je za taj novi, bosanski ogranak svoje dinastije, skovao ime od latinskih riječi ''coutor''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/14587/coutor-couti-cousus</ref>+''romani''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/33696/romanus-romani</ref>, u doslovnom značenju ''saveznici Rima''.

==Vladavina nad [[Bosna|Bosnom]]==
[[Datoteka:Dobor.jpg|okvir|desno|<div style="text-align: justify;">Ostaci grada '''[[Dobor]]a''' u Jakešu, Modriča-Odžak (na mjestu drvenog utvrđenja [[Ban Borić|Bana Borića]]), vojno-strateškog posjeda Berislavića koji su po istom nazvani '''Berislavići [[Dobor]]ski''' i koji su bili najduži vlasnici Dobora (''comes perpetuus de Dobor''<ref name=Dobor>Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (2008) [http://old.kons.gov.ba/main.php?mod=spomenici&extra=Odluke&action=view&lang=4&id=2545 Odluka o proglašenju Starog grada Dobora nacionalnim spomenikom]. Službeni Glasnik BiH 75/08.</ref>). Grad Dobor, koji se u strateškom smislu nazivao i "vrata Bosne", razorili su Austrijanci 1716. Tokom arheoloških iskopavanja na Doboru pronađeni su brojni predmeti iz praistorije uključujući '''Vučedolsku keramiku''' te utege, kao i predmeti iz '''Ilirskog perioda''' odnosno '''Rimskog perioda''' istovjetni onim nađenim na lokalitetu Butmira <ref name=Bojanovski>Bojanovski, Ivo (1981) [https://ia801905.us.archive.org/15/items/88025056NaseStarineXIVXV1981/88025056-Na%C5%A1e-starine-XIV-XV-1981_text.pdf  Dobor u Usori (Sjeverna Bosna) (Rezultati arheoloških istraživanja 1969-1973)]. Naše Starine XIV XV</ref>. Smatra ga se i jednim od najznačajnijih srednjovjekovnih gradova Bosne, a poznat je i po masakru patriotskih plemića 1408. Dobor je '''kraljevski grad''' jer su oko Modriče-Odžaka bili kraljevski posjedi (pa je '''kralj Tvrtko I''' Dobor i mogao ustupiti braći Horvat - "kraljevska domena").<ref name=Bojanovski/>. Pored toga, u Doboru je i kralj Tomaš 1457 donio istorijsku odluku o raskidu vazalstva Otomanima a na nagovor papinog legata kardinala Carvajala, nakon čega Vatikan ostavlja Bosnu u nemilosti Turaka razjarenih tom odlukom.<ref>Franknoj V. (1890) Kardinal Carvajal u Bosni 1457. Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 9-12 - WM II, str.330</ref></div>]]
Tako je Borić, čija je majka bila ukrajinska princeza '''Eufemija''' (1099-1139), osnovao novu posavsku lozu Berislavić (takođe: dinastija Boričević) s posjedima s obje strane Save, postavši prvi [[Vicekralj]] novoformirane države poznate od tada pod imenom [[Bosna|''Bosanska banovina'']] kojom će vladati samostalno s mađarskom titulom '''[[bán]]a''' (niža od kralja, viša od ''palatina'' tj. potkralja). Inače, Borićevu je majku nakon što je zatrudnila njegov otac protjerao s dvora pod lažnom optužbom za preljubu, zvanično kako bi doveo ljubavnicu međutim stvarni razlog je bio propali strateški savez s njenim ocem vladarom Ukrajine Velikim vojvodom '''Vladimirom II Monomakhom'''. Stoga Kálmán nije priznao Borića za sina, kog je kraljica tako rodila u izgnanstvu u Kievu (današnja Ukrajina), tada važnom trgovačkom centru na granici s Bizantom i legendarnoj pradomovini Mađara.

Prema izvorima iz tog doba, "''Borić je bio ugledan vladar prostrane Bosanske banovine.''".<ref name=ABarun>[http://books.google.ba/books?id=FljZAAAAMAAJ Anđelko Barun. Svjedoci i učitelji: povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo riječi, 2003.]</ref> Da je Borićeva država uistinu bila prostrana, vidi se i iz činjenice da se pružala na zapad sve do Livna i Rame.<ref> Perojević, "Ban Borić i Ban Kulin", p.203.</ref>  Bizantski istoričar '''Ivan Kinam''' (Kinnamos), koji je bio lični sekretar i hroničar "bizantskog cara" '''Manuela I Komnena''' (Komnenos) (1143–1180), zapisao je:

<poem style="font-size: small; float: left; border: 2px solid #d6d2c5; background-color: #EFF6F6; width:50%; padding: 1em;">
"Borić nije bio podanik ugarskom kralju, nego saveznik, a tada se [[Bosna]] prostirala sve do Drine, koja je bila granicom prema Srbiji. Bosna nije bila podložna velikom županu srpskom, nego je to bio narod, koji je živio samostalno i imao svoje običaje i uredbe, kao i [[Monarh|svog posebnog vladara]]."<ref name=ABarun></ref></poem><br><br><br><br><br><br>

Krajem jeseni 1154, Borić je sa svojom vojskom i nekoliko odreda plaćenika te vojvodom Belošem iz srpske dinastije '''Vukanovića''', pritekao u pomoć Mađarskoj da povrate Braničevo koje je do tada bilo u rukama Bizantinaca. Car Manuel I je poslao odrede u pravcu Beograda da pregaze Savu i krenu u potjeru za bosanskom vojskom, u misiju za koju određuje samo svoje najsposobnije ratnike. Uz pomoć mađarske vojske koja se pridružila bosanskoj, Bizant pretrpi težak poraz čime okončaše nastojanja Bizanta da slomi vojnu premoć Kraljevine Mađarske.

Borić je 1163 dodijelio posjede u Posavini Redovima vitezova Templara te vitezova Hospitalaca.<ref name=TM>[http://books.google.ba/books?id=AcbrOqLyAtMC&pg=PA221 Malcolm Barber, Judith Mary Upton-Ward (Eds.) The Military Orders: On Land and by Sea. Vol.4 of Military Orders: E7187015. Vol.4 of The Military Orders. Ashgate Publishing, Ltd., 2008. ISBN 075466287X i 9780754662877, str.221]</ref> Borićev polubrat '''Dominik''' iz dinastije Berislavića i sam je bio vitez Templar u Drugom krstaškom ratu.<ref>Spisak mađarskih vitezova Templara. Magyar Országos Levéltár (Nacionalni arhiv Mađarske).</ref>

==Geopolitičke prilike==
[[Image:Sicilia.png|right|Južna Italija 1112. Pokazana strelicom, kraljevina Sicilija nakon smrti Kralja '''Rogera II''' 1154 prostirala se praktično preko cijele južne Italije.]]
Na Borićeva nastojanja da stabilizuje svoju vlast kao Vicekralj značajno će utjecati šira nestabilnost u zapadnom dijelu kršćanskog svijeta. Papa '''Adrian IV''' sklapa savez s Bizantincima koji su 1155 izveli invaziju na Siciliju, u čemu je Rim vidio šansu da se izbori protiv normanskih plaćenika s kojima se od ranije sukobljavao za prevlast nad Napuljskom kraljevinom odnosno cijelom južnom Italijom. Ovaj novi savez rezultiraće u gubitku interesovanja Rima za zbivanja u Mađarskoj i posljedično Bosni i Hrvatskoj.

Zauzeta ratom za vlastiti opstanak, Sveta stolica tako prepusti Bosnu i Hrvatsku njihovoj sudbini. Podrška Boriću nije postala prioritet za papu ni nakon što su se Bizantinci povukli sa Sicilije 1158, jer odmah nakon toga nastupa višedecenijski period borbi za samo pravo na papinstvo, koje su rezultirale u dvojici ''antipapa'' uzastopno, a koje Crkva nije priznavala i koji su zaposjeli sjedište Crkve u Rimu uz podršku Svetog rimskog imperatora Barbarosse. Takva produžena nestabilnost zapadnog dijela kršćanskog svijeta imala je onda za posljedicu potpun gubitak interesovanja Rima za zbivanja u istočnoj Evropi.

Bizantinci su ovo vidjeli kao priliku da ostvare premoć nad Mađarskom, radi čega potkupe ujake novog kralja-djeteta Mađarske, '''Sztefana III''' koji je krunisan 1162 kao 14-godišnjak. Dok su ujaci-regenti uzurpirali vlast u Mađarskoj u korist Bizanta, Bizantinci u žurbi dok je kralj još maloljetan unajme njemačke plaćenike iz plemena '''Gutkeld''', predvođene vitezom '''Gottfriedom od Meinza''', da Borića silom zbace s vlasti, 1163.

Kad je 1167. kralj Sztefan III postao punoljetan, ujaci mu vrate vlast, ali tek nakon što im obeća da će Bizantu prepustiti Bosnu i Hrvatsku. Iako im je popustio, mladi kralj kao neiskusan vladar i vjernik pokreće vojne kampanje protiv Bizantinaca u želji da ih odbaci što dalje od Mađarske. Nakon što je ostvario znatnu prednost na ratištu, Sztefan III iznenada umre 1172. u 24-oj godini, pod nerazjašnjenim okolnostima za koje postoje sumnje da se radilo o trovanju. Na prijestolju Mađarske ga je naslijedio njegov brat, koji je sticajem okolnosti bio othranjen i školovan na dvoru bizantskog cara.

Novi papa Rimokatoličke crkve, '''Aleksander III''', priskoči u pomoć Bizantincima tako što odmah, 1173, krunisa njima odanog Sztefanovog brata '''Bélu III''', u nadi da će to Crkvi osigurati strahopoštovanje Evrope očajnički joj neophodno u borbi protiv Svetog rimskog imperatora '''Barbarosse''' za prevlast nad zapadnim carstvom. Da bi cijelu stvar ubrzali, Bizantinci novom kralju Mađarske osiguraju ogromne količine zlata i srebra, načinivši ga jednim od najbogatijih monarha Evrope, bogatijim čak i od kraljeva Engleske i Francuske.<ref>[http://books.google.ba/books?id=y0g4YEp7ZrsC&pg=PA46#v=onepage&q&f=false Miklós Molnár. A Concise History of Hungary. Cambridge Concise Histories. Cambridge University Press, 2001. ISBN 0521667364 i 9780521667364, str.46]</ref> Ovo prisili Barbarossu da se nagodi s novim papom od kog je sada strahovala većina Evrope, te papi odobri povratak u Rim, 1178. Poštujući svoju raniju nagodbu s Bizantincima, papa odmah počne intervenisati u vanjskim poslovima sve do Baltika, ozakonivši većinu teritorijalnih pretenzija Bizanta na istočnu Evropu.

Tako je Barbarossin očajnički plan za izbor svog zadnjeg antipape u Rimu 1179, '''Innocenta III''', postao unaprijed osuđen na propast. Kad je izbor uistinu i propao, Imperator napravi konačnu nagodbu sa Svetom stolicom. Bizantinci ovo odmah iskoriste i preko svog poslušnika kralja Mađarske, odmah ozvaniče [[Ban Kulin|'''Kulina''']] kao vladara [[Bosna|Bosne]] 1180, što neki uzimaju kao zvanični početak Kulinove vladavine mada je dobro poznato da je Kulin vladao Bosnom i prije 1180.

==Posljedice za Bosnu==
[[Datoteka:Cernik.jpg|okvir|Dvorac osnivača Bosne Vicekralja Borića, sa šancem, izgled oko 1250. Drinovac-Cernik kod Broda.<ref name=bnadilo>Nadilo, Branko. Utvrde. Građevinar 56,12:775-783, 2004.</ref>]]
U unutrašnjim borbama oko mađarskog prijestolja 1162-1163 između antibizantskog te probizantskog bloka, Borić pokušava i po treći put domoći se prijestolja Mađarske.

Međutim u borbama za prijestolje Mađarske pobijedi sin Geze II, koji se zatim kruniše kao '''Kralj Sztefan III'''. Novi kralj odnosno njegovi ujaci u ulozi regenta provedu kampanju uklanjanja najmoćnijih protivnika Bizanta uključujući Borića, te u tu svrhu unajme 1163 plaćenike iz njemačkog plemena Gutkeld. Prethodno je Borić u zamjenu za lojalnost Mađarskoj pred nadirućim Bizantom, bio ostavljen da vlada [[Bosna|Bosnom]] skupa sa svojom iskusnom vojskom. Borića njemački plaćenici nisu uspjeli svrgnuti pa postoje i kasniji izvještaji o njemu kao i o njegovim borbenim jedinicama, npr. 1167 Borić šalje vojsku u pomoć Mađarima u bici kod Zemuna ali gdje Bizant ipak odnese pobjedu pa tako Mađarska i Bosna potpadnu pod dominaciju Bizantskog carstva.<ref name=LM>[http://books.google.se/books?id=QDFVUDmAIqIC The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century]</ref>

==Život i smrt==
[[Datoteka:Monomakh.jpg|okvir|desno|Vladimir II Monomakh, Veliki Princ Kievskih Rusa (1113-1125), djed po majci princa Borića.]]
Borić je oženio bizantijsku princezu '''Annu Dukain''' od Ukrajine, iz velike [http://en.wikipedia.org/wiki/Rurik_dynasty '''dinastije Rurik'''], osnivača Rusije i Ukrajine, koje su tek početkom XVII vijeka naslijedili '''Romanovi''' kao zadnja i kasnije carska dinastija Rusije.  Borić je s Annom imao dva sina<ref name="Kerbl">[http://www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/rebyz_0766-5598_1980_num_38_1_2115_t1_0311_0000_1  Raimund Kerbl. Byzantinische Prinzessinnen in Ungarn zwischen 1050—1200 und ihr Einfluss auf das Arpadenkönigreich]</ref><ref>[http://www.magyarvagyok.com/genealogy/getperson.php?personID=I235&tree=REX Online genealogy encyclopedia of Hungary.]</ref>: '''Kalmana Konstantina''' i '''Kalmana Sztefana'''. Godine 1163, car '''Manuel I Komnen''' je postavio Kalmana Konstantina za guvernera bizantske provincije Cilicije (kopneno zaleđe Kipra, u današnjoj Turskoj).<ref>Kristó, Gyula (editor): Korai Magyar Történeti Lexikon - 9-14. század ''(Encyclopedia of the Early Hungarian History - 9-14th centuries)''; Akadémiai Kiadó, 1994, Budapest; ISBN 963-05-6722-9.</ref> Godine 1170 Kalman gubi provinciju pred trupama armenskog '''Princa Mleha'''. Iako je uz pomoć raspoloživih carskih trupa lako mogao povratiti Ciliciju<ref>Runciman, Steven: A History of the Crusades - Volume II (The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East 1100-1187); Cambridge University Press, 1988, Cambridge; ISBN 0-521-06162-8.</ref>, ipak se u žurbi vraća u Bosnu koju će po Borićevoj smrti naslijediti postavši njen drugi ban, uzevši bosnizirano vladarsko ime [[ban Kulin|'''Kulin''']]. Tako se zadnji put pominje kao zvanični guverner Cilicije 1173, pa je to vjerovatno godina u kojoj je preuzeo vladavinu nad Bosnom odnosno godina Borićeve smrti.

Vrijeme i okolnosti Borićeve smrti nisu razjašnjene, niti ima dokaza da je poginuo u borbi. Izvjesno je da je imao uticaja kod odabira Kulina za svog nasljednika, budući da je, prema mađarskim dvorskim istoričarima tj. dvorskim hronikama kao najpouzdanijim izvorom u ovom slučaju, '''Kulin bez sumnje bio Borićev rođeni sin (lat. ''"Banus Culinus, Borichii filius"'', "Ban Kulin, sin Borićev")'''.<ref name=Katona1>[https://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ&q=culinus#v=snippet&q=culinus István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781; str.581.]</ref>

==Napomene o istorijskoj "debati"==
[[Datoteka:Cernik danas.jpg|okvir|lijevo|Dvorac Cernik kraj Broda danas, na mjestu Borićevog.]]
Postoje nedoumice oko porijekla i života prvog bosanskog vladara Borića, proistekle uglavnom iz brojnih slobodnih interpretacija i sistematskog negiranja skoro svih onih autora koji, poput fra Ivana Jukića, stavljaju Borića u tačno određen istorijski period odnosno politički kontekst. Posljedično, i interpretacije o Boriću najčešće ostaju nedorečene.

Istovremeno neki savremeni istoričari dovode u sumnju i hronike mađarskih dvorskih istoričara<ref name="gyula">Kristó, Gyula (editor): Korai Magyar Történeti Lexikon - 9-14. század (Encyclopedia of the Early Hungarian History - 9-14th centuries); Academic Publishing, 1994, Budapest.</ref> (pisane i prepisivane obično na latinskom), iznoseći ekstremne stavove npr. da princ [http://en.wikipedia.org/wiki/Boris_Kalamanos Borisz Kalaman] nije nikad bio u Mađarskoj. Nasuprot takvim ''ad hoc'' tvrdnjama stoje [http://wiki.royalfamily.ba/wiki/Ban_Borić#Reference brojne autentične dvorske i dr. hronike], sa takvim detaljima kao datumi, Borićevi odnosi s evropskim vladarima, podaci o njegovim političkim vezama i spletkama tj. najvišem političkom uticaju u Evropi tog doba, itd. Za svoja, uglavnom kategorička negiranja, skeptici ne navode dokaze već nude opet vlastite interpretacije.

Tako je u savremenim viđenjima Borisz (Borics) odnosno Borić uglavnom obavijen velom tajne, premda čak i kao takve tj. činjenicama nepotkrijepljene tvrdnje o biografiji sadrže znatna preklapanja i podudarnosti npr. (i) isto ime, (ii) isto geografsko područje i (iii) isti istorijski period, (iv) istovjetna bliskost s bizantskim carskim te (v) visoka pozicija na mađarskom dvoru, (vi) praktično istoimeni sin Kalman (bos. Kulin) i to s prethodnim guvernerskim iskustvom (nad Cilicijom i zatim [[Bosna|Bosnom]]), (vii) učešće u istim ratovima, (viii) navodno nepoznate okolnosti smrti gdje princ "umire" 1154 a ban se "prvi put javlja" 1154, (ix) očit heraldički falsifikat u kom su Franjevci iz njihovog osporenog Fojničkog grbovnika izbacili Borićevu lozu Berislavića dok su njegovoj lozi [[Kotromanić]]a promijenili '''arpadovsku crvenu''' u '''anžuvinjsku plavu''', (x) naglašeno oprezne interpretacije koje insistiraju na misterioznosti umjesto na činjenicama tj. izvorima, itd. Tako najčešća napomena uz ime princa i Vicekralja je da je "njegova biografija stvar debate među istoričarima", čak unatoč i primarnim izvorima kao što su mađarske dvorske hronike koje nedvosmisleno ukazuju da je (xi) Kulin sin Borićev, te i novim dokazima da su princ i vicekralj zapravo jedna te ista osoba - (xii) poput grba dinastije Berislavića pronađenog u arhivi groblja Mirogoj u Zagrebu (slika na vrhu), a koji sadrži samo kraljevske insignije te rijetku obrnutu gredu kao simbol isključivo za tzv. nezakonite (vanbračno rođene) prinčeve.<ref name="FDCJ">Fox-Davies, Arthur Charles and Graham Johnston. ''[http://www.archive.org/stream/completeguidetoh00foxdrich A Complete Guide to Heraldry]''. London: TC & EC Jack, 1909. Vidi naročito: Pog. o vanbračno rođenim prinčevima, str. 508.</ref>  Ovo je naravno potpuno jasno mađarskim istoričarima kojima je identičnost ta dva istorijska lika toliko opštepoznata stvar iz mađarskih dvorskih hronika, da je ne treba ni dokazivati. Npr. čuveni mađarski istoričar i političar iz perioda između dva svjetska rata [http://en.wikipedia.org/wiki/B%C3%A1lint_H%C3%B3man '''Bálint Hóman'''], navodi:

<poem style="border: 2px solid #d6d2c5; background-color: #FFCC00; width:900px; padding: 1em;">
"Ugarski vladari od Kralja Bele II, su imali pravo raspolaganja '''bosanskim prinčevatom''' kog je Kralj Geza dao '''Princu Borisu'''."<ref name=Homan>Bálint Hóman (1938) Geschichte des ungarischen Mittelalters I, Berlin, str.391. "''Godine 1158, Vojvoda Ladislav dolazi u Bizant, u čijem je Bosanskom vojvodstvu Geza znatno ranije već postavio Bana Borisa za Regenta.''" To regentstvo je bilo upravo u ime [https://en.wikipedia.org/wiki/Ladislaus_II_of_Hungary Vojvode Bosanskog princa Ladislava] koji je 1137 dobio Bosnu kao maloljetnik tj. u 6-oj godini života.</ref><ref name=Klaic/>
</poem>


Austrougarski istoričar srpske istoriografije, pukovnik Simeon Bogdanović–Siniša (Sima Bogdanović, 1833-1909), takođe je u svom istraživanju došao do zaključka da su Ban Borić i mađarski princ Boris Kalamanos jedna te ista osoba, kao i da je žena Nemanjina, sv. Anastasija, bila Borićeva kći Ana.<ref name=Bogdanovic>Milenko M. Vukićević, Stevo Ćosović [https://books.google.ba/books?id=fRooAQAAIAAJ&focus=searchwithinvolume&q=%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%81 Znamenite žene i vladarke srpske], Svet knjige, 2005. pp.134.  "Међутим, један од познијих писаца (Синиша у Летопису Матице српске, књ. 151) вели, такође, да је Ана била кћи босанскога бана Борића. Али ту узима да су бан Борић и Борис, син Коломана I, краља угарског, једно лице, те би по томе Ана била кћи Бориса Коломановића, а унука краља утарског Коломана I."</ref>  Rukopis Bogdanovićevog životnog djela '''Velika istorija Srba''', uništen je ili sakriven od strane vlasti NDH tokom II svjetskog rata.

I hrvatski istoričar s prelaza XIX na XX v. Tadija Smičiklas (1843–1914) u svom velikom djelu ''Poviest hrvatska'' takođe smatra da su Boris Kalamanos i Borić ista osoba.<ref>Smičiklas, T. (1882) [https://www.matica.hr/knjige/poviest-hrvatska-i-991/ Poviest hrvatska. Dio I. Od najstarijih vremena do godine 1526]. Matica hrvatska, Zagreb. str.311</ref>

=== Čemu ''Velika laž''? ===
Pomenute interpretacije i debate uglavnom su se pojavljivale stihijski iz Srbije i Hrvatske, kao lažni (s ciljem zamagljivanja činjenica) odgovori na značajna materijalna otkrića prvorazrednih izvora. Istovremeno su sve one isključivo u interesu geostrategije Vatikana koji [[Kralj Tomašević#Rimsko_rentanje_Bosne|Iliriju renta strancima]] od okupacije 9 g.n.e.  Negiranje očitih činjenica da su Borić i Boris jedna te ista osoba, da je Kulin bio Borićev rođeni sin, kao i odvajanje srednjovjekovne Bosne od dinastije Árpád (Borisove pretenzije na mađarsku krunu od njegove vladavine nad Bosnom), su pokušaji negiranja današnje Bosne ignorisanjem njenih '''pravnih''' korijena po pravilima današnje (rimske) civilizacije. Naime, ako Bosna nije nikad počela pravno postojati po dinastičkom pravu (Arpada) izvedenom iz Rimskog prava, utoliko je teže i "BiH" dokazati kontinuitet s takvom srednjovjekovnom "avet državom" - klasičnom repom bez korijena.  A i '''sami istoričari priznaju da je postanak države pravno pitanje a ne istorijsko'''.<ref name=Klaic>Nada Klaić (1994) [http://books.google.ba/books?id=dbNIAAAACAAJ&dq=Nada+Klai%C4%87+%281994%29+Srednjovjekovna+Bosna+-+Politi%C4%8Dki+polo%C5%BEaj+bosanskih+vladara+do+Tvrtkove+krunidbe&hl=en&sa=X&ei=s_tzVMoGq4LMA9rLgqgI&ved=0CCYQ6AEwAQ Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377 g)], Grafički Zavod Hrvatske, Zagreb, str.48-49. ISBN 9536112051, 9789536112050. [http://www.bosniafacts.info/downloads/elibrary/category/6-knjige?download=101:nada-klaic-srednjovjekovna-bosna PDF]  Klaićeva citira Hómana po kom je ''Banus Boris'' dobio Bosnu od Géze II na upravu kao Regent, pa odmah zatim identifikuje Bana Borisa kao princa '''Borisa Kalamanosa'''. Regentstvo je bilo u ime maloljetnog [https://en.wikipedia.org/wiki/Ladislaus_II_of_Hungary princa Ladislava, vojvode Bosanskog], ali koji po punoljetstvu 1149 nikada nije preuzeo vlast nad Bosnom, čime je ista trajno postala Borisova.</ref>  Očito je onda i pitanje ''državnosti'' tj. pravnog postojanja države isključivo pravno pitanje. To znači i da [[Bosna|"BiH"]] potiče od mađarske Krune, a ne od nikakvih ''ad hoc'' sastanaka poput ZAVNOBIH-a, ili Daytona potpisanog pod prijetnjom sile i time međunarodnopravno nevažećeg, i sl. .

To znači i da '''Srbija i Hrvatska nemaju pravo na Bosnu, pa to očito falsifikovanje pravnog početka Bosne (razdvajanje Borisove pretenzije u Mađarskoj i vladavine nad Bosnom, te divljačko cenzurisanje činjenice da mu je Kulin bio sin) upravo i čini Srbiju i Hrvatsku marionetama zapada (Rima) za međusobno periodično potkusurivanje (radi iscrpljivanja regiona) u borbi oko nečeg što im nikada neće pripadati. To je klasična geostrateška mišolovka'''.


{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Vladarske titule}}
{{Redoslijedna kutija 2 na 1
|titula1=[[Vicekralj]] Bosne
|titula2=Ban Bosne
|godine1=1141-nakon 1168
|godine2=1141-1173
|prethodnik1=Titula uspostavljena
|prethodnik2=Titula uspostavljena
|nasljednik=[[Ban Kulin]] 1173-1204
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}
{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Plemićke titule}}
{{Redoslijedna kutija 1 na 1
|titula=[[Monarh|Princ pretend]] od [[Mađarska|Mađarske]]
|godine=nakon 1120-1141
|prethodnik=Dinastija Árpád
|nasljednik=Dinastija Árpád
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}



== Takođe pogledajte ==
* [[Prince Borić|'''This page in English''']]
* [[Bosanski monarsi]]
* [http://royalfamily.ba Internet portal Bosanske Kraljevske Porodice]



==Reference==
{{refspisak|2}}
</div>

[[Kategorija:Bosna]]
[[Kategorija:Monarhija]]
[[Kategorija:Monarhizam]]
[[Kategorija:Bosanski monarsi]]
[[Kategorija:Istorija]]
[[Kategorija:Titule]]
[[Kategorija:Biografije]]
[[Kategorija:Svijet]]