Elizabeta Bosanska

Kraljica Elizabeta Bosanska
Kraljica Ugarske, Poljske i Hrvatske Elizabeta sa kćerkom Marijom nad grobom Ludovika I
Krunidba	nikad krunisana
Supružnik	Ludovik I, kralj Ugarske i Poljske
Djeca	Marija, kraljica Ugarske Jadviga, kralj Poljske Marija Katarina
Dinastija	Kotromanići
Otac	Stjepan II Kotromanić
Majka	Elizabeta Pjast
Rođenje	1340 Bobovac ili Srebrenik
Smrt	16.1.1387 Novigrad (Zadar)

Elizabeta Kotromanić (Bobovac ili Srebrenik 1340 - Novigrad (Zadar) 16.1.1387) je bila kćerka bosanskog bana, te brakom ugarsko-hrvatska i poljska kraljica. Bila je jedina kćerka iz braka banice Elizabete Pjast Poljske i bana Stjepana II Kotromanića koja je doživjela punoljetnost. Dana 20.6.1353 udaje se za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca, čime postaje hrvatsko-ugarska kraljica. A budući da je poljski kralj Casimir III odredio Ludovika za nasljednika poljskog prijestolja, postala je i poljskom kraljicom.

Ludovik I Anžuvinac i Elizabeta Bosanska imali su četiri kćeri, od kojih su dvije preživjele: Marija i Jadviga. Elizabeta je bila prva rodica Kralja Tvrtka I s kojim je tokom vladavine blisko sarađivala.

Marija, nasljednica ugarskog te tako i hrvatskog prijestolja, udala se za Sigismunda Luksemburškog, dok je Jadviga kao nasljedna kraljica suvereno vladala Poljskom, udavši se za litvanijskog kneza Jagela koji će tim brakom preuzeti većinu njenih ovlasti te tako postati poljski kralj Vladislav II. Nakon smrti njenog muža kralja Ludovika, Elizabeta Bosanska postaje kraljica-udovica i vlada Ugarskom (i njenom teritorijom Hrvatskom) te Poljskom kao regent od 1382 u ime svojih kćeri sve do svoje smrti 1387 godine usljed pobune odmetnutih hrvatskih veleposjednika. Svim ugarskim posjedima je de facto upravljala Elizabeta, međutim u Poljskoj su tamošnje velmože prekinuli njeno regentstvo. U Hrvatskoj tj. Ugarskoj pomagao joj je palatin Miklós Garai.

Porijeklo i mladost

Elizabeta je rođena krajem 1339 ili početkom 1340. Bila je kćerka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i poljske princeze Elizabete Pjast. Elizabeta Bosanska je bila jedino legitimno dijete svojih roditelja, dok je celjska grofica Katarina bila Elizabetina polusestra. Pored Katarine, Elizabeta je imala još jednu moguću polusestru i dva brata: Mariju, Vuka te jednog brata nepoznatog imena.

Elizabeti je u djetinjstvu, ljeta 1345, umrla majka Elizabeta. Stjepan II odbija ponudu srpskog cara Dušana koji je želio svog sina oženiti Elizabetom koja bi Srbiji tako u miraz donijela bosansku teritoriju oko Huma.

Poslana je na ugarski dvor kod kraljice Elizabete Pjast (1305–1380), majke ugarskog kralja, a nakon smrti kraljeve prve supruge Margarete Luksemburške, kraljica majka i Stjepan II dogovaraju brak između Ludovika I i Elizabete.

Ugarska i poljska kraljica

Brak je sklopljen 20.6.1353, što je izgledalo kao koristan politički potez za Stjepana koji mu je naizgled povećao ugled među evropskim vladarima. Nakon sklapanja braka međutim, otkriveno je da su kralj i kraljica rođaci u četvrtom koljenu preko izvjesnog poljskog vojvode, usljed čega je u skladu sa tadašnjim zakonima i običajima postalo neophodno zatražiti papino odobrenje za brak. Papa je izdao nalog za odobrenje braka i time priznao njegovu valjanost, iako se to protivilo crkvenom zakonu ali je bilo u interesu Crkve koja je nastojala Kotromanićima preoteti Bosnu iz vlastitih interesa.

Ludovik i Elizabeta nisu imali djece prvih sedamnaest godina svoga braka, te se vjerovalo da je Elizabeta neplodna. Međutim Elizabeta je 1370-ih rodila tri kćerke zaredom, od kojih je najstarija Katarina rođena 1370 i umrla sa osam godina. Pored Marije i Jadvige, druga kćerka po imenu Marija a koja je Elizabeti bila prvorođena 1365 umrla je sljedeće godine. Elizabeta i njene kćeri su predstavljene na škrinji sv. Simeona, izradu koje je naručila i finansirala sama Elizabeta. Kako nije uspjela mužu roditi muškog nasljednika, Ludovik se morao potruditi da nasljeđivanje njegovih kruna osigura svojim kćerima.

Škrinja Sv. Simeuna

Kovčeg s tijelom Sv. Simeuna, koji je od 1/4 t srebra iskopanog u rudnicima Srebrenice od svog miraza dala izraditi Elizabeta, smatra se najvrjednijom srebrenom umjetninom na svijetu i rad je milanskog zlatara Majstora Francisa iz 1380. Kovčeg je izrađen od cedera a drvo je u cijelosti obloženo pozlaćenim srebrnim pločama, te sadrži sljedeći tekst: U ovom kovčegu koji je, ispunivši svoje obećanje, darovala moćna, preslavna i uzvišena vladarica Ugarske Elizabeta Mlađa, počiva u miru Pravednik Simeun koji je na svojim rukama držao Isusa kog je rodila Djevica.

Regent Ugarske

Nakon Ludovikove smrti 1382, Marija postaje kraljicom Ugarske. Elizabeta je bila regent od trenutka ustoličenja njene 10-godišnje kćerke pa sve do trenutka njene udaje. Kad su Poljaci izrazili želju da prekinu personalnu monarhističku uniju s Ugarima, Elizabeta je za poljskog monarha predložila svoju kćerku Jadvigu. Jadviga je bila izabrana, ali je majka zadržavala na svom dvoru dvije godine prije nego je bila primorana konačno je poslati u Poljsku. Uspješno je ispregovarala Jadvigin brak, pristavši da zakonski usvoji njenog muža kako bi i u slučaju Jadvigine smrti on imao nasljedno pravo na poljsko prijestolje.

Elizabetina starija kćerka se trebala udati za Sigismunda Luksemburškog. Elizabeta je znala da bi je Marijin brak sa Sigismundom koštao moći, pa je 1384 pokušala prekinuti njihove zaruke i kćer zaručiti za mlađeg sina francuskog kralja Karla V, koji je prethodno bio zaručen za njenu najstariju kćerku Katarinu. Njene planove je osujetio sam Sigismund, koji je 1385 došao u Ugarsku i oženio Mariju.

Elizabeta i Marija u zatvoreništvu.

Nakon Sigismundovog odlaska iz Ugarske, Sigismund i Marija su 1386 zbačeni s prijestolja u korist napuljskog kralja Karla III. Elizabeta i Marija bile su prisiljene prisustvovati njegovoj krunidbi. Sedam sedmica nakon toga kralj Karl je ubijen, a hrvatske velmože za ubistvo optuže Elizabetu. Krajem godine Sigismund dobija podršku mađarskih plemića i već naredne godine kruniše se za kralja Mađarske.

Sredinom 1386 međutim, dok je Sigismundov vladarski status još bio upitan, Elizabeta je s kćerkom odlučila krenuti u Hrvatsku, gdje su bile otete od strane plemića koji su željeli osvetiti kralja Karla. Dvije kraljice su potom odvedene u Novigrad kraj Zadra. Elizabeta je uspjela prokrijumčariti planove za oslobađanje nje i kćerke joj, ali su u tome otkriveni i Elizabeta je 16.1.1387, na zahtjev Karlove udovice Margarete Dračke, zadavljena pred svojom kćerkom. Bila je sahranjena u tajnosti, a na treću godišnjicu smrti njeno tijelo je prevezeno u Székesfehérvár u Mađarskoj.

Nijedna od Elizabetinih kćeri nije iza sebe ostavila djecu, pa je njena dinastija izumrla smrću mlađe kćerke Jadvige. Nakon Elizabete, nijedna žena nije bila de facto vladar Ugarske sve do Marije Terezije.

Genealogija

16. Radivoj, otac Mateja Ninoslava

8. Prijezda I, ban Bosne

4. Stjepan I, ban Bosne

9. Banica Elizabeta

2. Stjepan II, ban Bosne

20. Stefan Uroš I, kralj Srbije

10. Stefan Dragutin, kralj Srbije

21. Jelena Anžujska

5. Elizabeta Nemanjić

22. Sztefan V, kralj Ugarske

11. Katarina od Ugarske

23. Elizabeta Kumanka

1. Elizabeta Kotromanić

24. Kazimir I, vojvoda Kujavske

12. Ziemomysl, knez Inowrocława

25. Konstancija Pjast

6. Kazimir II, vojvoda Kujavske

26. Sambor II, vojvoda Pomorja

13. Saloma od Pomorja

27. Matilda Meklenburška

3. Elizabeta Pjast

Reference