Vladimir Prelog

Izvor: Wikipedia Rojalista
Idi na: navigacija, traži
Prelog Bos Infobox1 0.jpg

Vladimir Prelog (23.7.1906-7.1.1998) bio je jugoslovensko-švicarski naučnik bosanskog porijekla, koji je nagrađen Nobelovom nagradom za hemiju 1975.

Rođen je i djetinjstvo proveo u Sarajevu prije austrougarske aneksije (1908), radi čega ga se smatra prvenstveno Bosanskim nobelovcem. Prelogova svijest o bosanstvu vidi se u pisanom obraćanju Nobelovom komitetu, gdje otadžbinu naziva Bosna umjesto kolonijalnog naziva "Bosna i Hercegovina".


Biografija

Rodna kuća V.Preloga u ul. Josipa Štadlera (1899).

Prelog je u Sarajevu pohađao osnovnu školu. Kao učenik, bio je prilikom sudbinske posjete prijestolonasljednika Ferdinanda Sarajevu 1914 zadužen da nesuđenom imperatoru baci cvijeće na prag automobila u trenutku kad ovaj bude izlazio na pločnik. Međutim, Sarajevski atentat se odigrao kojih stotinjak metara prije nego je kolona stigla do Vladimira.

Nakon razvoda roditelja 1915, odlazi u Hrvatsku sa ocem, profesorom realne gimnazije Milanom Prelogom, dok mu majka Mara Cettolo ostaje u Sarajevu.[1] U Zagrebu upisuje gimnaziju ali ni tu ne ostaje. U trećem razredu seli se s ocem za Osijek. Prvi rad objavljuje s 14 godina u žurnalu Chemicer Zeitung. Nakon što 1924 maturira, odlazi na studij hemije u Prag gdje 1928 diplomira a 1929 doktorira, pod mentorstvom Emila Votočeka. U to vrijeme sarađuje i s hemičarom Rudolfom Lukešom.

Ne mogavši dobiti posao na univerzitetu, provodi par godina radeći u laboratoriji hemijske fabrike G.J. Dřize. Kao jugoslovenski patriota, služi u Jugoslovenskoj kraljevskoj ratnoj mornarici od 1932-1934, odakle izlazi u činu potporučnika.[2] Kao podoficir upoznaje Kamilu Vítek kojom se ženi 31.10.1933 i s kojom dobija sina Jana Preloga (1949-) koji će postati istoričar.

Posao predavača organske hemije dobija 1934 na Fakultetu hemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. S početkom II svjetskog rata a na poziv tada čuvenog švicarskog nobelovca (1939) hrvatskog porijekla Lavoslava Ružičke[3], odlazi 1941 u Švicarsku nakon što mu je Ružička osigurao pozamašnu stipendiju. Švicarsko državljanstvo uzima 1959, zadržavši pri tom i jugoslovensko državljanstvo.

Umro je u Zürichu, 7.1.1998, a urna s njegovim pepelom je 21.9.2001 položena u grobnicu na zagrebačkom groblju Mirogoj.[4]

"Moj put od Sarajeva do Štokholma je bio dug, i ja sam potpuno svjestan da sam imao veliku sreću da do tamo stignem. To putovanje ne bi bilo moguće bez velikodušne pomoći prijatelja, kolega, saradnika kao i bezbroj ranijih hemičara "na čijim ramenima stojimo"."[5]


Naučni domet

Intenzitet deformacije, kao funkcija veličine prstena, značajno raste između cikloalkanida srednje veličine.
Ciklodekin u formaciji minimalne energije. Crveni trougao označava tri hidrogena odgovorna za Prelogov napon - nepoželjnu interakciju između prstenova (eng.rings) nesusjednih ugljika usljed nedostatka prostora.

Istraživanje koje je nagrađeno Nobelovom nagradom izveo je na Tehničkoj visokoj školi (ETH) u Zürichu. Cilj njegovog istraživanja bili su najviše heterociklički spojevi, alkaloidi te antibiotici. Glavni predmet zanimanja bila mu je stereohemija molekula, gdje ga zaokuplja problem njihove prostorne (3D) građe.

Uvodi naziv hemijska topologija za područje stereohemije koje izučava geometrijske osobine molekula. Pridonio je objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida. Uz to je i sintetizirao mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli boljem razumijevanju enzimatskih reakcija.

Početkom 1930-ih Prelog uspijeva sintetizirati i hemijski spoj adamanten, čvrstu kristalnu organsku tvar s atomskom strukturom dijamantnog oblika. Kasnije se fokusira na izučavanje strukture molekula, gdje primjenjuje rentgensku opremu u ispitivanju kiralnih (simetričnih) molekula.

Radeći sa izomerima (dva ili više hemijskih spojeva istog broja pojedinih vrsta atoma ali različitog atomskog rasporeda), zajedno sa hemičarima Robertom Cahnom i Christopherom Ingoldom osmislio je CIP (Cahn-Ingold-Prelog) sistem za davanje naziva stereoizomerima tj. molekulima koji imaju atome s istim vezama a različitim prostornim rasporedima. Ova nomenklatura je danas standard za precizno opisivanje strukture nekog hemijskog spoja.[6][7]


Najznačajnija djela

  • Radovi: 1942-1948, [S.l] : [S.n.], [19 - - ]. Knjiga sadrži uvezane separate V. Preloga.[8]
  • Leopold Ružička, 1887-1976, elected for. mem. R.S. 1942, London: Royal Society, 1980, (koautor Oskar Jeger)[9] (hrv. izd. Lavoslav Ružička: 1887.-1976., (prevod: Dragutin Fleš), Savez kemičara i tehnologa Hrvatske, Zagreb, 1987. (suautor Oskar Jeger)[10]
  • My 128 semesters of studies of chemistry, American Chemical Society, Washington DC, 1991. (hrv. izd. Moja 132 semestra studija hemije, prevod: Helena Cerić, Fakultet hemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2007.)[11]


Nagrade i priznanja

Prelog prima Nobelovu nagradu za hemiju od švedskog kralja Carla Gustafa XVI.
Bosanska poštanska marka posvećena Prelogu.

Nagrade za nauku (hronološki):[2]

  • Marcel Benoist Nagrada, 1965
  • Davy Medalja Londonskog kraljevskog društva, 1967
  • August Wilhelm von Hofmann Medalja za hemiju, 1968
  • ACS Roger Adams Medalja, 1969
  • Nobelova nagrada za hemiju, 1975 (sa Johnom Cornforthom)
  • Paracelsus Medalja, 1976

Članstva u akademijama i naučnim društvima:[2]

  • Academy of Pharmaceutical Sciences
  • Accademia dei Lincei
  • American Academy of Arts and Sciences (Foreign Member)
  • German Academy of Sciences Leopoldina (Foreign Member)
  • U.S. National Academy of Sciences (Foreign Associate)
  • Royal Danish Academy of Sciences (Foreign Member)
  • Royal Irish Academy (Foreign Member)
  • Royal Society of London (Foreign Member), 1962
  • Russian Academy of Sciences (Foreign Member)
  • Akademija nauka i umjetnosti BiH (dopisni član)[12]
  • Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, počasni član.[3][13]

Članstva u upravljačkim tijelima korporacija:[2]

  • član Upravnog odbora korporacije Ciba (Chemical Industries Basel), 1963-71 (danas u sklopu BASF)
  • član Upravnog odbora korporacije Ciba-Geigy (Chemical Industries Basel), 1971-78 (danas u sklopu BASF)


Ostale počasti:[4]

  • u Sarajevu i Zagrebu ima svoje ulice
  • Bosna i Hrvatska su izdale poštanske markice u njegovu čast
  • počasni je građanin Zagreba, 1989
  • počasni je građanin Sarajeva, 1992
  • počasni je građanin Osijeka, 1994
  • njegova bista u bronzi, rad kipara Ivana Antolčića, nalazi se od 2008 na Institutu za tehnologiju u Pragu, gdje je Prelog doktorirao 1929.[14]
  • u Osijeku je postavljena njegova bista uz bistu Lavoslava Ružičke.



Reference

  1. Istorija Bosne u doba osmanlijske vlade, predizdanje 1. izd., Fortuna d.o.o., Zagreb, 2009., ISBN 978-953-95981-7-2, pogovor, Ivan Sršen, Bosna bez povijesti
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 NNDB - baza podataka zapaženih ličnosti i događaja svijeta, Soylent Communications.
  3. 3,0 3,1 Proleksis enciklopedija: Prelog, Vladimir, preuzeto 29. lipnja 2013.
  4. 4,0 4,1 Nenad Trinajstić, Ogledi o Vladimiru Prelogu, Homage to Vladimir Prelog. Miljenko Dumić, Krunoslav Kovačević // Hemija u industriji, sv.59, br.10 (2010), str.512-514, str.512., preuzeto 29.6.2013.
  5. Autobiografija Vladimira Preloga, podnesena Nobelovom komitetu 1975.
  6. Biografija Vladimira Preloga, Enciklopedija Britannica.
  7. CIP nomenklatura u hemiji. Enciklopedija Britannica.
  8. katalog HAZU: Sign.: 97.387, Prelog, Vladimir. Radovi: 1942-1948, preuzeto 29. lipnja 2013.
  9. worldcat.org: Leopold Ružička, 1887-1976, elected for. mem. R.S. 1942, pristupljeno 23.12.2013.
  10. katalog HAZU: Sign.: 94.056, Prelog, Vladimir. Lavoslav Ružička: 1887.-1976., pristupljeno 23.12.2013.
  11. katalog HAZU: Sign.: 98.271, Prelog, Vladimir. Moja 132 semestra studija hemije, preuzeto 29. lipnja 2013.
  12. Spisak preminulih članova Akademije nauka BiH, zvanična web stranica ANUBiH.
  13. Počasni članovi HAZU, HAZU, pristupljeno 29.6.2013.
  14. Premijer dr. Sanader otkrio bistu Vladimiru Prelogu u Pragu. Zvanična web stranica Vlade R Hrvatske, 12.6.2008.

Vanjski linkovi