Bosna

Izvor: Wikipedia Rojalista
Idi na: navigacija, traži
KRALJEVINA BOSNA
Bosznia Királyság (mađ.)
(1377–1463, 2013- )

PRINČEVAT BOSNA
Bosznia Hercegség (mađ.)
"Bosna i Hercegovina" (iskv.bos.)
(1141-1377, 1463-2013)
Zastava Bosne Grb Bosne
Zastava Grb
Moto: "U neutralnosti mudrost!"
Himna: In Medio Virtus
Položaj Bosne
Glavni grad Brod
Visoki
Bobovac
Jajce
Tropolje (od 2015)
Najveći grad Sarajevo
Službeni jezik Bosanski (bos)
Državno uređenje uzurpirana monarhija
 -  Kralj Dr. Omerbašić
 -  Premijer Dr. Omerbašić
 -  Parlament raspušten
Suverenitet uzurpiran 1527[1] 
 -  Suverenitet od 1141[2] (djelidbom od mađarske krune, voljom kralja Geze II na princa Borisa Kalamanosa
Površina
 -  Ukupno 68 846 km2 (123)
 -  Vode (%) 6
Stanovništvo
 -  Ukupno (procjena '14) 4 100 000 (116)
 -  Gustoća stanovništva 100/km2 (112)
Valuta Bosanska Kruna
Vremenska zona CET+1
Topografija
 -  Najviša tačka Maglić
2 386 m
 -  Najveće jezero Buško blato
56.7 km2
 -  Najveća rijeka Sava
945 km
Internet domena .ba
Pozivni broj 387
Suverenitet uzurpiraju strana lica i njihovi domaći poslušnici, dok stranci lažiraju izbore po potrebi.[3] Uzurpaciju prenose putem međunarodnih konferencija: Berlin 1878, Pariz 1919, Teheran 1943, Dayton 1995.

Uk us flag.jpg This page in English
Jajce, glavni grad uzurpirane bosanske monarhije ("BiH") do 2015.

Bosna je monarhija uzurpiranog rojalističkog suvereniteta, trenutno kolonizirana u nesuverenom poretku "Bosna i Hercegovina" ("BiH"). Ustavno kompliciranom paradržavom Protektorata BiH upravlja opunomoćeni predstavnik međunarodne zajednice.[4] Nebrojene naučne reference vodećih eksperata za međunarodno pravo takođe označavaju BiH protektoratom, međutim Vatikan kao glavni uzurpator suvereniteta Bosne preko svojih kvislingâ - prvenstveno u Bosni, Austriji, Njemačkoj, SAD i V.Britaniji - krio je tu temeljnu činjenicu od domaće i strane javnosti. To protektorat međunarodnopravno čini neproglašenim odnosno Bosnu, na civilizacijsku sramotu zapadnih zemalja iz vremena kad im je vanjsku politiku kreirao ili pomagao papistički State Department SAD-a, kolonijom.

Naziv protektorata, "Bosna i Hercegovina", jest izv.mađ. Bosznia Hercegség, bos. Bosna i Hercegovina ili hrv. Herceg Bosna tj. Prinčevat Bosna. Pravno je počela 1141 tako što je mađarski princ Borisz (bos. Borić) nad njom dobio suverenitet[2][5], te je po evropskoj praksi prerasla 1377 u Kraljevinu pod Kotromanićima. Gašenjem te dinastije 1463, monarhiju oružjem drže Berislavići kao takođe direktni nasljednici oca Bosanske nacije, princa Borića. Taj Drugi Prinčevat traje sve do pada Jajca 1527, iz kog su prinčevi Berislavići suvereno vladali.[1]

Bosna nakon 1527 nastavlja egzistirati međunarodnopravno ("na papiru"), kao što je npr. Liga naroda nastavila pravno egzistirati od 1938 do formiranja nasljednice UN 1945. Tako se Bosni pred zamjenu otomanske uzurpacije habsburškom (u Berlinu 1878) vraća 1853 i pravni naziv u poretku u kom je nastala: Bosznia Hercegség (mađ.) tj. "Bosna i Hercegovina" kao austrijski sofizam, gdje se veznikom "i" željelo u (njemačkom) prevodu izgubiti mađarski prefiks Prinčevat. Uzurpacija se prenosi po pravilima međunarodnog poretka (čiji je Internacionalno pravo UN-a tek dio i trenutni radni okvir), a uvijek pod izgovorom mirovnih sporazuma: Berlin 1878, Pariz 1919, Teheran 1943, Dayton 1945 gdje se rješenja kreiraju tako da ne uspiju[6].

I status Jajca biva zamrznut 1527 pa je on do 2015 ostao glavni grad koji je, kao i svi glavni gradovi, uvijek dobijao najniži poštanski i pozivni broj, bez obzira na režim.[7] Stoga iako je Sarajevo po Dejtonskom ugovoru glavni grad "BiH", taj čitav režim za međunarodni pravni poredak ustvari nije nikad ni postojao pa ni Sarajevo kao glavni grad. Tako je i jedna od najautoritativnijih referenci u međunarodnim odnosima, Knjiga činjenica o svijetu CIA-e (eng. World Factbook), izlistavala režim Bosne bizarno u futuru (budućem vremenu) umjesto u sadašnjem vremenu, pošto bi u tom slučaju morali navesti Prinčevat/Kraljevina Bosna tj. priznati da u međunarodnom poretku kolonijalizam i dalje postoji.[8] (U međuvremenu je CIA počela režim u prezentu navoditi kao "federalna republika" što je falsifikat pošto Protektorat BiH po svom ustavu nije ni federacija ni republika.) I ne samo to, nego CIA ne izlistava niti onaj poredak Republike Bosne i Hercegovine od 1991-1995 baš kao da ni on nije nikad ni postojao, pa je Bosna i Hercegovina tako pravna nasljednica fantomske RBiH. Ovo je međunarodnopravno ispravno budući da je, kako je kazano, Bosna i Hercegovina već sama po sebi neprekinuta monarhija, a monarhije ne mogu istovremeno biti i republike. U posljednje vrijeme, lutajuća CIA (koju Amerikanci ali i najviši vojni generali rezignirano zovu "Catholics In Action" tj. Katolici u akciji jer se radi o papinoj desnoj ruci po modelu Gestapoa i SS-a) opet mijenja karakterizaciju režima Protektorata - u "parlamentarna republika" što, naravno, opet ne odgovara činjenicama tj. ustavu Protektorata pošto protektorati nemaju suverene parlamente (pošto nisu republike) već lažne tzv. parlamentarne skupštine, poput međunarodnih organizacija (OSCE, NATO i dr.) ali i ostalih protektorata kao što je Sj. Irska.

Tako je monarhija međunarodnopravno jedini legalni i legitimni poredak na prostoru "BiH", koji je od 2013 međunarodnopravno opet Kraljevina Bosna sa svojim suverenom[9] i insignijama (grb i zastava) koje je suveren proglasio poništivši one koje je proglasio strani upravnik 1998. U skladu s antičkom neutralnošću, Kralj je krajem 2014 naredio EU i NATO da trajno napuste Bosnu, te i trajno zabranio bilo kakve aktivnosti na pridruživanju Bosne (BiH) tim organizacijama.[10] Monarh je i danas izvor sveg prava u pravoj (međunarodnopravno zasnovanoj) Bosni, kao i vlasnik tzv. društvene svojine - oko 60% teritorije Bosne uzurpirane direktno bosanskom monarhu prvom okupacijom, gdje se uzurpacija prenosi trgovanjem na međunarodnim konferencijama.

Prethodno preuzevši pripadajuće mu međunarodnopravne te ovlasti u spoljnoj politici, Njegovo Veličanstvo je 24.5.2015 poništio međunarodni Dejtonski mirovni ugovor iz 1995 koji je služio kao izgovor za kolonijalizam[11]. Dejtonski međunarodni ugovor je poništen u svim svojim međunarodnopravnim i dr. međunarodnim aspektima odmah, a u ostalim svojim aspektima po postizanju unutrašnjeg nacionalnog konsenzusa pomirenja u razumnom roku. Radi anticivilizacijskog ponašanja kolonijalnog pravosuđa koje je odlukom o prodaji državnog JP Geodetski zavod BiH (ključnog za dokazivanje teritorijalnog obuhvata suvereniteta) uzurpiralo izvršnu vlast, NjV je 31.5.2015 proglasio apsolutnu monarhiju do proglašenja parlamentarne, i zaveo vanredno stanje.


Istorija monarhije

Pravni početak, Prva i Druga kraljevina

Prinčevat je počeo pravno postojati 1141, kad Mađarska Kruna imenuje mađarskog pretendentnog princa Borića za Vicekralja i Bana bosanskog. Bosnom vladaju Kotromanići, koji kao ogranak Borićeve dinastije Berislavića ostaju na vlasti do svog nestanka pred nadirućim turskim hordama, 1463. Vlast tada ponovo preuzimaju Borićevi direktni nasljednici, ovaj put kroz tri generacije prinčeva Berislavića: Ivan, njegovi sinovi Franjo i Ivaniš, te Ivanišev sin Stjepan, prestolonasljednik Bosne, Srbije i Hrvatske. Oni će većinu Bosne držati slobodnom još skoro cijeli vijek, što pojedinim dijelovima zemlje poput Krajine omogućuje da ostanu slobodni sve do početka XVII v.

Tako je međunarodnopravno prethodni kao i nasljedni poredak Prve kraljevine bio onaj prinčevata, i trajao sve do 2013 kad se, po povratu prava svoje dinastije Omerbašić (ranije Berislavić) na suverenitet 2010, dr. Mensur Omerbašić proglašava za Kralja Bosanskog i Sveilirskog.[9] To je i početak Druge kraljevine u neprekinutoj monarhiji.

Pravni kontinuitet

Činjenica da je Jajce uvijek dobijao najniži poštanski i pozivni broj bez obzira na režim, a da se razlog za to očito cenzuriše u svakom režimu, ne može biti slučajnost već prvorazredni dokaz da je međunarodnopravno Jajce ostao glavni grad neprekinute monarhije sve do 2015 kad je Kralj proglasio Tropolje za novi glavni grad.

Reference o međunarodnopravnim činjenicama ignorišu trenutni poredak, kao i poredak "Republike Bosne i Hercegovine" (1991-1995), koji tako za međunarodno pravo nisu nikad ni postojali. Umjesto navođenja sadašnjeg poretka kao civilizacijski sramotnog kolonijalnog protektorata (pod guvernerom-strancem, sa apsolutnim ovlastima vicekralja koje može a ne mora koristiti), vodeće pravne reference u svijetu neuobičajeno navode režim u futuru umjesto u prezentu. To rade npr. urednici Knjige činjenica o svijetu (eng. World Factbook) američke Centralne obavještajne agencije CIA[8]. Taj izvor je čuven po objektivnosti[12], koja je u slučaju Bosne ipak sačuvana pošto prešućivanje nije isto što i fabrikovanje. Tako CIA pod "Oblik režima" navodi "Bosna bi mogla postati federalna republika" (eng. emerging federal republic), vješto izbjegavajući da kažu šta je to Bosna sada, iako se činjenice uvijek odnose na postojeće stvari i situacije a ne na nepostojeće (kad umjesto činjenica ostaju spekulacije). (U međuvremenu jezuitska CIA je ovo promijenila iz straha od povrata monarhije, pa do kraja falsifikovala trenutni režim Protektorata kao "federalna republika" - očito nonsens pošto ni FBiH ni RS nisu bile međunarodno priznate između 1992-1995 pa nisu imale državnost (eng. statehood) neophodnu za formiranje federacija.) Drugi izvori međutim, kao npr. često a univerzalno kritikovana Wikipedija, pribjegavaju fabrikovanju pa Wikipedia na bosanskom koristi ne samo pomenuti navod CIA-e u futuru, nego i izmišlja referencu po kojoj Internet stranica "Predsjedništva BiH" navodi Republika za režim "Bosne i Hercegovine", iako takve tvrdnje na stranici tog kolonijalnog organa nema niti je može biti.

Današnja "Bosna i Hercegovina" je za međunarodnu zajednicu i dalje monarhija u kojoj je Berislavićima (Omerbašićima) suverenitet tj. pravo vladanja nad Bosnom uzurpiran nasilno te prenošen uvijek na međunarodnim konferencijama. Da postoji dobre volje u "međunarodnoj zajednici" tj. među uzurpatorima suvereniteta (samodeklarisanim putem tzv. Vijeća za implementaciju mira, PIC) da se stalna nestabilnost u Bosni riješi pozitivno za njen narod, ne bi bile potrebne nikakve konferencije i dovoljan bi bio najjednostavniji prenos ovlasti na bosanskog monarha pismenim putem. Uzurpator je po međunarodnom pravu još i obavezan svojim oružanim snagama osigurati mir i stabilnost do pune zadovoljštine zakonitog suverena, tj. vratiti oteti suverenitet uz garancije za miran prenos vlasti.

Međunarodna zajednica i njeni poslušnici koji od konferencije u Daytonu namještaju izbore (a međunarodna zajednica im ih i nevažeće ovjerava[3]), tretiraju narod "Bosne i Hercegovine" loše i po pitanju integracija u internacionalne unije ili paktove. Nijedna se zemlja ne može udružiti u bilo kakvu uređenu organizaciju ako i sama nije uređena, tj. u ovom slučaju ako nije monarhija sa svojim monarhom kao suverenom. Po međunarodnom pravu Bosna ne ispunjava test zrelosti da bi bila republika sa predsjednikom kao suverenom, pošto nema tradiciju od najmanje 50-100 godina demokratije.

Nazivanje nesuverenih administrativnih jedinica "Bosne i Hercegovine" republikom odnosno federacijom, bilo je praktična šala međunarodne zajednice: ni republika (srpska) u monarhiji, baš kao ni federacija u monarhiji, pravno nije postojala nikad i nigdje pa ni u "Bosni i Hercegovini". Lokalne političke strukture su tako nesuvereni pijuni u kompartmentalizovanoj igri mačke i miša, koja za krajnji tj. geostrateški cilj ima dugoročno održavanje statusa quo kroz nestabilnost.

Jedino rješenje za bosansku naciju i međunarodnu zajednicu koja pragmatično ne dozvoljava geopolitičko bezvlašće (u međunarodnim odnosima), leži u isto tako pragmatičnom vraćanju uzurpiranog suvereniteta.

Etimologija nazivâ

Kraljevska tvrđava u Jajcu, prethodnoj prijestolnici Bosne ("BiH").

Osim iz neprekinutog statusa Jajca kao glavnog grada, te načina prenosa uzurpacije, monarhistički poredak vidi se i po etimologiji imenâ države i nacije. Naime 1853 zemlja dobija ime Bosna i Hercegovina, u sklopu geostrategije Austrije za region kad i Hrvatska biva preimenovana u "Hrvatska, Slavonija i Dalmacija". Hrvatska se ubrzo oslobodila kolonijalnog naziva osmišljenog u stilu antičke taktike Podijeli pa vladaj. Bosni je međutim pred dogovornu zamjenu uzurpacije dinastije Otoman uzurpacijom dinastije Habsburg u Berlinu, tako vraćen izvorni pravni naziv uzurpiranog poretka, Bosznia Hercegség tj. mađarski (a za Bosnu kojoj je suverenitet dala Mađarska Kruna i pravni naziv) za Prinčevat Bosna (eng. Princedom of Bosnia)[13]. Identično, mađarski izraz Bosznia Királyság znači Kraljevina Bosna (eng. Kingdom of Bosnia)[14] Ukratko, "Hercegovina" je izvedenica od mađarskog izraza Herceg za monarha Princa[15], a ne od Herczeg što isključivo znači vojvoda[16].

Tako je "Bosna i Hercegovina" tek iskvareni bosanski prevod mađarskog međunarodnopravnog naziva za legalni i legitimni poredak Bosne koja je pod Borićem i započela svoje pravno postojanje kao Prinčevat. Kako je pomenuto, po gašenju dinastije Kotromanića, njena roditeljska dinastija Berislavići oružjem drži Jajce i većinu Bosne slobodnim od 1463 pa sve do 1527, a time i Kraljevinu monarhijom doduše u obliku prinčevata. Međutim to je tek formalno problem pošto je u predwestfalskom pravu termin princ označavao sve suverene vladare: imperatora, kralja, rođenog princa, velikog vojvodu, nadvojvodu ili suverenog vojvodu.[17] Osim toga, kad je stečen nasljeđivanjem, suverenitet se ionako brani(o) prvenstveno oružjem, što su Berislavići i uradili. Takođe, za njih izvorna, Borićeva mađarska titula bana takođe je označavala ne samo generalno prinčevski status, već i konkretno rodni status u rangu "između kralja i vicekralja".

O gornjem istinskom značenju imena "Bosna i Hercegovina" govori i činjenica da je Rimokatolička crkva rat 1992-95 pokušala iskoristiti da međunarodnopravni kontinuitet cijele "BiH" prigrabi za svoju zonu interesa tj. Veliku Hrvatsku, konfederalnim Splitskim sporazumom Tuđman-Izetbegović. U tom kontekstu je naime i teritorija, većinski naseljena katolicima, nazvana Herceg Bosna tj. Prinčevat Bosna, doslovno.

Sofizmi

Sofizam se definira kao "kvaziargumentacija ili lažna terminologija podmetnuta radi obmane". Kao takvi, lažni termini ili sofizmi su sastavni dio strateške (aktivne) geopolitike koja se stoga naziva i "soba ogledala". Uspješna geostrategija (geopolitički nasrtaj na državu) se u pravilu zasniva na dvostrukim značenjima kao očito jedinom međunarodnopravno legalnom načinu da se zaobiđe međunarodni pravni poredak. Geostrategija je tako strateška igra nerava u kojoj se poeni postižu skoro isključivo greškama protivnika. Uspješna kontrageostrategija (geopolitička odbrana države) zasniva se onda na dešifrovanju sofizama. U slučaju Bosne to uključuje najmanje tri kategorije lako prepoznatljivih sofizama:

  • Nema sumnje da je navedenim, tek djelimičnim, (njemačkim) prevodom za bosansku upotrebu, Austrija postigla sofizam u kolonijalnom stilu tj. radi skrivanja punog (mađarskog) prevoda: bosansko "Herceg" od svih ovdje relevantnih jezika (njemački, mađarski, latinski) samo na mađarskom označava fonetski i vojvodu i princa, dok je njemačka riječ za vojvodu isključivo Herzog (ne i Herzeg!), odnosno isključivo Prinz za princa. Da se radilo o uticaju njemačkog jezika, njemačko Herzog bi imalo 400% više šansi da pređe u bilo Hercogovina ili Hercagovina ili Hercigovina ili Hercugovina prije negoli u "Hercegovina", dok mađarski ne ostavlja takve dileme. Takođe, mađarski termin sadrži slovo c za razliku od njemačkog u kom figurira slovo z, pa za mađarski termin kvarenje tog ključnog suglasnika ne bi ni bilo neophodno tj. mađarski termin je daleko bliži bosanskom "Hercegovina". A kako je pomenuto kod razmatranja etimologije naziva zemlje: mađarski Herceg je izraz isključivo za monarha Princa[15], a ne za vojvodu koji je na mađarskom Herczeg[16]. Isto tako, zvanična međunarodna lista zemalja Bosnu navodi kao "Bosnia and Hercegovina"[18] a ne "Bosnia and Herzegovina" kako se često a pogrešno misli da je ispravna engleska forma i usput mađarski izvor pretvara u (navodno) njemački, što je jedan od najupornijih sofizama. Na osnovu navedenog, kao i s obzirom na jasne motive Austrije, ni zamjena prevodâ nije mogla biti slučajna. Nema mogućnosti koincidencije ni u tom što se baš radi o mađarskom jeziku, pošto je upravo Mađarska Kruna i osnovala prvu bosansku državu (Banovinu) tj. mađarski suverenitet jest pravni izvor bosanskog. Onda je i prvi bosanski suveren, Ban Borić, izvor sveg prava na prostoru te države tj. "otac nacije". Austrija je dakle uspješno podmetnula oblast pod vlašću vojvode Kosače kao da je riječ o prinčevatu, a poznato je da Hum ili Zahumlje to nije nikad bio. Drugim riječima, mogla je Austrija odabrati i bilo kog drugog vojvodu za taj svoj sofizam. Radi se dakle o čisto pravnoj terminologiji, koja, podsjećanja radi, nije isto što i istorijska ili politička terminologija. Tako teza istoričara da je "Bosna pala 1463" nema nikakvu pravnu težinu: Bosna jeste međunarodnopravno "pala", ali tek 1527[1]. U suprotnom ne bi Berislavići bili sistematski ignorisani iako su dali lavovski doprinos u odbrani koja će izdržati preko jednog vijeka. A niti bi se zemlja i na jednom, a kamoli izvornom pravnom, jeziku, zvala Prinčevatom pa još toliko dugo tj. sve do dejtonskog oblika.
  • Na isti način tj. po mađarskoj pravnoj terminologiji, i navodno etnička odrednica Bošnjak je ustvari nacionalna: "s" se na mađarskom čita "š", i mađ. "Bosnyak" [bóš-niâk] naprosto znači "čovjek iz Bosne" tj. Bosanac. Ovo znači da je, kao i u svim zemljama svijeta, i kod stvaranja bosanske države geografska pripadnost bila ispravno uzeta za nacionalnu. Stoga su "Bošnjak" i "Bosanac" međunarodnopravno i danas sinonimi.
  • Ne stoje ni tvrdnje po kojima naziv "Bosna i Hercegovina" označava dvije regije tj. imaginarne (nedefinisane) "Bosnu" te odvojeno "Hercegovinu" (gdje je potonja, kako je pomenuto, navodno u značenju izvedenom iz njemačke titule Herzog tj. vojvoda, južnobosanskog plemića vojvode Kosače). Od geografskih su naime daleko važnija pravna razmatranja: naprosto, Bosni je pred smjenu uzurpatora morao biti vraćen njen tada legalni i legitimni naziv kao jedini koji bi (pred Berlinsku konferenciju iz 1878) tačno odražavao međunarodnopravno stanje stvari u zapadnom svijetu koji drži do svog pravnog poretka u kom je pravo na titule tada pripadalo isključivo kršćanima.

Tako je osim ranije navedenih dokaza: statusa Jajca kao glavnog grada te načina prenosa uzurpacije suvereniteta (na konferencijama), i samo ime države pa čak i u kolonijalnom obliku Bosna i Hercegovina (Prinčevat Bosna) dokaz da je Bosna neprekinuta monarhija. Nema sumnje da je odlika zapada da se beskompromisno pridržava svog međunarodnog pravnog poretka kog ne bi ugrozili ni za šta i ni za kog, pa ni za moćnu Austro-Ugarsku nekad ili npr. za SAD danas.

Vrijedi napomenuti i da Internacionalno pravo Ujedinjenih Nacija (UN) nije isto što i međunarodni pravni poredak, nego je ono tek trenutni pravni okvir koji će prestati važiti s nestankom UN-a. Na isti način je naime prestalo važiti Internacionalno pravo Lige Naroda (LN) kad se 1938 de facto raspala, dok su na snazi ostala pravila međunarodnog pravnog poretka, poput Ženevskih konvencija koje su u ratovima spasile brojne živote. To se desilo zato što je poredak stariji od tek pojedinog prava pa čak i cijelog pravnog okvira. Trupe UN-a danas su često neefikasne ne zato što su nesposobne, već zato što su blokirane pravilima pravnog poretka koji je stariji od UN-a pa su pravno jača i njegova "pravila igre", poput suverenosti koja se tako "niti stiče priznanjem niti gubi nepriznavanjem"[19]. Primjer LN-a koja je kao međunarodna organizacija nastavila postojati međunarodnopravno tj. "na papiru" sve do osnivanja UN-a 1946, potkrepljuje naprijed iznesene dokaze o Bosanskoj monarhiji kao postojećoj od uzurpacije suvereniteta 1527.


Međunarodnopravno postojanje

Geopolitički kontekst

Bosna je od kraja XIII v. pa sve do sredine XIX v., dakle i kao dio Otomanskog carstva tokom tri i po vijeka okupacije (1527-1878), obuhvatala i prostor kog se danas slobodno naziva "Hercegovinom". Naime, i prva otomanska jedinica uprave, Eyalet Bosna, uspostavljena je 1527[20](en) tj. nakon skoro jednog vijeka oružanog otpora naročito na sjeveru i zapadu zemlje. Eyalet će prerasti u Pašaluk Bosna izdijeljen u sandžake i koji će na kraju prerasti u Vilayet Bosna.[21](en) Tako nijedna otomanska uprava u Bosni nije u imenu posebno pominjala termin Hercegovina, ne zato što su Turci bolje poznavali geografiju od Mađara ili Austrijanaca, već iz čisto pravnih razloga: Otomani naime nisu priznavali kršćanske titule (kao što ni kršćani nisu turske) tj. za razliku od Mađara i Austrijanaca, Bosnu nisu nazivali (i) Hercegovinom jer bi time priznali da je ona prinčevat tj. monarhija a Otomani tek njen nelegalni tj. privremeni posjednik. Rijetki su uzurpatori koji su priznavali da su uzurpatori; inače ne bi većinom koristili sofizme i najrazličitije izgovore za uzurpaciju, kao što su: "širenje civilizacije", "zaštita nacionalne manjine", "viši nacionalni interesi", "odgovor na provokaciju", "borba protiv terorizma", i sl.

Današnji državni oblik "Bosna i Hercegovina" je bez sumnje međunarodnopravno nesuverena teritorija tj. kolonijalni protektorat, pošto se nalazi pod upravom stran(a)ca sa apsolutističkim ovlastima vicekralja. Ta teritorija istovremeno čini i geografsku regiju, pa se pogrešno misli da je Bosna tek skraćeni naziv za "Bosna i Hercegovina", što se često može primijetiti u upotrebi izvan zemlje. Međutim, u međunarodnoj pravnoj pa time i geopolitičkoj upotrebi termin Bosna označava isključivo neprekinuti pravni poredak Bosanske monarhije koja tako i danas egzistira u prikrivenom obliku tj. izvan sistema internacionalnog prava UN-a, ali ipak unutar sistema međunarodnog pravnog poretka pošto bi sve drugo značilo presedan i mogućnost "anarhije" u međunarodnim odnosima.

U cilju nastavka uzurpacije, "Bosna i Hercegovina" ispred svog imena nema odrednicu režima (npr. Kraljevina; Republika) pošto je dejtonski poredak dizajniran "da ne uspije" tj. kao privremeni sistem pred namjeravanu još jednu promjenu uzurpatora, a sam naziv "BiH" već sadrži odrednicu prinčevata kao poretka ("Hercegovina", iskv.mađ. od Hercegség). Naime, kao i u slučaju Jajca i pravnog konflikta u postojanju dva glavna grada, ne može postojati ni "Kraljevina Prinčevat Bosna" a pogotovo ne "Republika Prinčevat Bosna". Naziv "Država Bosna i Hercegovina" je očiti sofizam, pošto je svaki prinčevat istovremeno i država. Slični, ali međunarodnopravno nebitni sofizmi dizajnirani isključivo za unutrašnju upotrebu stvaranja utiska suverenosti, jesu "Predsjedništvo" umjesto suverena koji je u međunarodnom pravnom poretku isključivo fizičko lice, zatim "Parlamentarna skupština" što nije ni parlament ni skupština baš kao ni npr. "Skupštinski parlament", itd. Sve su to praktični sofizmi, koji predstavljaju tek šaljiva imena namijenjena domorocima nevičnim fundamentalnoj pravnoj nauci tj. onoj koja izučava međunarodni pravni poredak, a ne tek neko pojedino pravo ili pravni okvir.

U skladu s imenom bez prefiksa, očito je "BiH" i praktično pod "prinčevskom" svevlašću stranog guvernera, koji je npr. apsolutistički suvereno odredio odnosno proglasio insignije trenutne uzurpacije Prinčevata (i nesuvereni parlament usvojio, očito kao formalnost), nadogradio "ustav" i proglasio zakone te uzurpacije, osnovao uzurpacione institucije kao što je "Sud BiH", sankcionisao pa pomilovao pojedince, itd. Kao i sve ovlasti, i monarhističke ovlasti se može a i ne mora koristiti. Primjer te volje je engleska Kraljica Elizabeta II, koja u znatnoj mjeri ne koristi svoje ustavne ovlasti iako ne postoji ništa što bi je u tome sprečavalo. Većina drugih monarha, pa čak i prestolonasljednika, koriste svoje ovlasti u punom kapacitetu; npr. Princ Charles (Vojvoda od Yorka) je više puta bio izlagan javnoj kritici zbog prekoračenja ovlasti miješanjem u vanjsku politiku Britanije te pritiscima na članove Parlamenta. Međutim, osim javne kritike ne postoji i ne može postojati pravni mehanizam koji bi ga u tome spriječio pošto je on kroz njegovu dinastiju međunarodnopravno izvor sve vlasti, a princip hijerarhije po starini je "zakon svih zakona" tj. temelj svakog pravnog poretka pa tako i sadašnjeg koji svoje početke ima u Antici i obuhvata sve međunarodne pravne ugovore, povelje, konvencije, papinske bule, pravne okvire, i dr. od Antike do danas. Naprosto, autoritarna hijerarhija (eng. hierarchy of authority) nije u međunarodnom pravnom poretku ograničena normativnom hijerarhijom (eng. hierarchy of norm) kao što je to slučaj u pojedinom pravnom okviru. Ovo se opravdava važnošću poretka u odnosu na njegove pojedine segmente, odnosno ulogom koju poredak igra u očuvanju svjetske stabilnosti što naravno može biti i zloupotrebljeno od strane najmoćnijih kao najvećih autoriteta. Takva priroda stvari u međunarodnim odnosima je omogućila da npr. Izrael bude restaurisan nakon 2000 godina, da Gibraltar ostane pod suverenitetom Britanske Krune jer ga se ova ne odriče po osnovu papira starog preko 300 godina, itd.

Geografski kontekst

Službene granice južne podregije Hercegovine ne postoje, baš kao ni ostalih podregija: Krajine, Podrinja, Posavine, Semberije, Uskoplja. Naime, riječ je o podregijama (pojmovno-nerazgovjetnim subordiniranim područjima) a ne geografski definisanim regijama, pošto nakon nabrajanja istih preostaje nedefinisana teritorija za koju ne postoji zaseban autohtoni regionalni naziv, nego je se u nedostatku istog naziva središnjom Bosnom. Drugim riječima, pored pravnog i istorijskog pa time i geopolitičkog konteksta, i u geografskom smislu Bosna jest jedini suvereni naziv današnje teritorije "Bosna i Hercegovina".

Veći dio regije Bosne proteže se u mediteranskom i kontinentalnom klimatskom pojasu te obuhvata Dinaride, na sjeveru sežući do južne granice Panonske nizije, sa rijekama Savom i Drinom kao sjevernom odnosno istočnom granicom.

Geostrategije stranih interesa

Grb tzv. Kancelarije visokog predstavnika - a zapravo prikriveno kolonijalnog (uvijek katoličkog i sa Cezarovim zlatnim, a ne mirnodopskim heraldičkim vijencem koji je zelene boje) guvernera sa klasičnim apsolutističkim tj. nadsistemskim ovlastima jednog vicekralja.
Granice "Hrvatske" (iskv. lat. zemlja imbecila), poklapaju se s pravcem prodora rimskih legija sa zapada ravnicom usljed poluprimitivne ratne tehnologije.

Bosna je pod Turke pala usljed zavjere Rima, Otomana i drugih geopolitičkih faktora tog doba.[22] Kao i uvijek u (nužno kompartmentalizovanoj) geostrategiji, nije očekivano da su i tom prilikom svi akteri bili upućeni u sve aspekte okupacije. Izvjesno je međutim da Rim tj. njegov nasljednik Vatikan, sebe smatra vlasnikom ilirskih provincija još od okupacije Ilirske imperije, 9 g.n.e.[23][24], kad Ilire u geotaktici Zavadi pa vladaj izdijeli na "narode"[25][26][27] nadjenuvši im sofistička (podrugljiva) imena: Srbi (servi, lat. rob, sluga[28]) i Hrvati (croatini iskv. cretini, lat. kreten[29]). Kad ovi demografski ojačaše, Rim im u X v. još ucrta i provinciju Bosnu (bos+nae, lat. pravi[30]+vo[31], volina). Kad i oni ojačaše pa počeše sklapati vojne saveze s "Hrvatima" i "Srbima", Rim se osjeti strateški ugrožen i u XV v. dovede Turke koji tako islamiziranu raju smatraju "svojim" Bošnjacima, međutim i to je opet izrugivanje: izv.tur. boşuna - bijednik, fukara[32].

Vrijedi ponoviti da je i sam izraz "Bošnjak" u pravnu upotrebu uvela Mađarska Kruna, davno prije turske, pa tursko tumačenje (koje nekima služi kao izgovor za svođenje međunarodnopravnog statusa Bošnjaka na tek tursku nacionalnu manjinu) nema pravnu snagu za razliku od mađarskog: "s" se na mađarskom čita "š", i mađ. "Bosnyak" [bóš-niâk] naprosto znači "čovjek iz Bosne" tj. Bosanac. Kao i u svim zemljama svijeta, i kod stvaranja bosanske države geografska pripadnost bila je uzeta za nacionalnu. Stoga su, kako je naprijed pokazano, "Bošnjak" i "Bosanac" međunarodnopravno i danas sinonimi, a monarhija je neprekinuta. U međuvremenu su Vatikan, njegovi "zakupci" Bosne te njihovi kvislinzi, ove i dr. pravne činjenice potisnuli iz šire upotrebe manipulacijom tj. kontrolom i samokontrolom obrazovnog sistema, cenzurom medija, kreiranjem javnog mnjenja putem zvaničnih agencija, pritiscima na pojedince i organizacije, itd.

Tako se od pada Ilirije njeni ljudi kontinuirano nalaze u nemilosti Rima pa Ilirija i danas popunjava tek margine u istorijskim knjigama[33]. Ovaj vještački stvoren istorijski diskontinuitet za posljedicu ima međusobno sukobljavanje Ilira sve do danas kad to pospješuje izuzetno kompleksan tj. geostrateški opasan dejtonski okvir[34] nametnut im iz vana tako vješto da se nikad ne dosjete da iza svega stoje Rim i grabežljive evropske dinastije.

Tako je falsifikovanjem srednjovjekovnog testamenta Katarine Kosača, koja kao nuptijalna (udajom) kraljica i tek princeza i ne majka prijestolonasljednika u vrijeme regicida Kralja Tomaševića, nije ni imala pravo na suverenitet[35], Rim u pomenutoj ulozi de jure vladara i u zamjenu za naknadu u vidu procenata od poreza odnosno eksploatacije resursa, Bosnu rentao dinastijama Otoman, Habsburg, Windsor (Karađorđević) i Savoy. Npr. samo u slučaju austrougarske kolonizacije 1878-1918, i to samo od sirove drvne građe tj. ne računajući rude odvožene za tu namjenu izgrađenom željeznicom, vrijednost opljačkanog šumskog blaga prema detaljnim inventurnim podacima britanskih obavještajaca (primarni istorijski izvor) iznosi preračunato u današnju vrijednost preko 1100 milijardi Eura.[36][37]

Nakon rata 1995, kojim je razbio Jugoslaviju kao dugoročno nepoželjnu zajednicu Ilira, Rim se prikriveno (usljed savremenih okolnosti, ponajprije protestantizma) javlja kao apsolutni vladar Bosne putem "Kancelarije visokog predstavnika" tzv. OHR-a sa zlatnim (Cezarovim) vijencem kao grbom, a na čelu koje je uvijek rimokatolik sa apsolutističkim ovlastima vicekralja, pa se suštinski radi o rekolonizaciji.[11] Takvo ponašanje im omogućuje međunarodnopravna posljedica koju testament Katarine Kosača proizvodi, a to je status Bosne kao "ničije zemlje" (lat. terra nullius); međutim, jasno je da je taj testament pravno nevažeći tj. ne proizvodi pravne posljedice, pa je to još jedna farsa "podmetanja kukavičijeg jajeta" gdje se nedostatak pravne argumentacije nadoknađuje pred domorocima veličanjem istorijske uloge Katarine.

Tako kad god u Bosni naraste samosvijest, Vatikan tu zemlju naprosto izrenta nekom kolonizatoru, nekad samo dinastijama a zatim i korporacijama koje su danas gotovo preuzele ulogu nekadašnjih nacija-kolonizatora; npr. dovođenje holandsko-britanske naftne korporacije Royal Dutch Shell.

Nesuverena ekonomija - prvo u stranom interesu

Royal Dutch Shell.
Tajni izvještaj britanskih špijuna iz Bosne, sa detaljima austrijske pljačke tokom okupacije.

Ekonomija Bosne zasniva se na elektroenergetici, koja čini i većinu proizvodnih kapaciteta Bosne u smislu prihoda. Od ostalih djelatnosti u bosanskoj privredi, ekonomski najznačajnije su turizam i prehrambena industrija. Kao zemlju uzurpiranog suvereniteta, Bosnu strani uzurpatori vide isključivo kao svoju koloniju, kao što je to npr. prema tajnom izvještaju britanskih špijuna iz 1919 (primarnom istorijskom dokumentu) smatrala Austrija.[36]

Nelegalnost eksploatacije podzemnih bogatstava, po Haškoj konvenciji iz 1899

Međutim, bilo kakva koncesija na eksploataciju prirodnih resursa, kao npr. za naftu, zlato i dr., izuzev šume i poljoprivrednih proizvoda (oboje isključivo uz pravičnu naknadu), bila bi nelegalna po pravilima međunarodnog pravnog poretka, npr. po Članu 52 i Članu 55 Haaške konvencije iz 1899. Naime, Bosna je okupirana silom a njen suverenitet uzurpiran i potom, kako je naprijed navedeno, prenošen u skladu s međunarodnim pravom, tj. uvijek na međunarodnim konferencijama. Očito je npr. Austrija, kao isključiva pravna nasljednica Austro-Ugarske (čiji su prihodi završavale većim dijelom u kasi Ministarstva finansija Austrije, u Beču), itekako utuživa za gore navedenu dobit ostvarenu eksploatacijom bosanskih podzemnih sirovina, ali i šume pošto se anektiravši Bosnu sama proglasila nelegalnim okupatorom za cijeli period prisustva tj. od svog nasilnog upada.

Skoro da nema sumnje da je Kraljevina Nizozemska omogućila Srebrenički masakr pomoću Holandskog bataljona i njihove nečuvene uloge u tom regionu 1995, te da je potom sutkinja iz Kraljevine V.Britanije u ulozi predsjednika Međunarodnog suda u Haagu, uticala da se presudi genocid iako je jasno da egzekucija vojnih obveznika, pri čemu je preko 20.000 civila organizovano izmješteno na sigurno, uopšte nije genocid. (Na sličan način su za svoje geostrateške osvajačke potrebe pravosuđe iskoristile i vlasti Njemačke koje su tako preko svojih sudova izmislile presude o nepostojećem genocidu.) Naime, ta dva čina su teško objašnjivi pojedinačno (prvi predstavlja tešku povredu Ženevskih konvencija, dok je drugi dosudio "opštinski genocid"), ali su zajedno kreirali realan potencijal za dugoročnu destabilizaciju pomenutom antičkom osvajačkom geotaktikom Zavadi pa vladaj (dugoročna mržnja), te tako šansu za grabežom bosanskih Dinarida po Nigerijskom modelu "nestabilnost kao preduslov za neodgovornost", a radi hidrauličkog frakturisanja (eng. fracking) od strane Shella kao kompanije koja specijalizira u toj krajnje nehumanoj i po okolinu uništavačkoj eksploataciji stijenske nafte, i u kojoj je većinski udio upravo u rukama nizozemske i engleske Krune. Od svih zemalja umiješanih u Bosanski rat 1990-ih, najbizarnije su se ponašale upravo Britanija i Nizozemska .[38] Istovremeno, Njemačka je primila nejverovatan broj izbjeglica koje je praktično mamila da napuste svoje vjekovne naseobe, a to nastavlja i danas mamljenjem najkvalitetnijeg kadra da napuštaju zemlju dok u njoj njemački kvislinzi čine život nemogućim. Njemačka je imala i dodatni motiv za lažne presude o genocidu - vještačko ublažavanje ljage koja je na Nijemcima kao jedinom genocidnom narodu Evrope; iz istog sebičnog razloga je osvajačka njemačka država proglasila i Turke za genocidan narod za šta su kao izgovor iskoristili stradanje Armena. Istovremeno, jedini stvarni genocid koji se na prostorima prethodne Jugoslavije desio tokom 1990-ih - protjerivanje četvrt miliona (praktično svih) Srba iz katoličke Hrvatske uz pomoć Njemačke - ignorisan je od strane zapadnih medija koji su se tako otkrili kao najlojalniji mogući podanici Vatikana.

Genocidni plan za dovlačenje Shella u Bosnu mogao bi imati i daleko širu pozadinu odnosno motiv: prema jednom američkom univerzitetskom profesoru u emisiji "FTV" Centralni zatvor iz sredine 2000-ih, postoji nevjerovatno užasavajuća geostrategija Kraljevine Nizozemske kojom planira preseliti cjelokupan holandski narod u Bosnu u narednih vijek ili više, usljed projektovanog porasta nivoa mora koji će kako se vjeruje progutati većinu teritorije Nizozemske. Da bi taj plan uspio, prvo se Bosance moralo navesti u izgnanstvo pomoću Shella koji bi primijenio nemilosrdno pojačani Nigerijski model sa milionima izljevanja nafte širom zemlje.



Normalna Bosna

Očigledno jedini put do normalne Bosne vodi kroz ustaljeni pravnički postupak povrat na pređašnje stanje, u ovom slučaju Bosansku monarhiju tj. Kraljevinu Bosnu. Iz navedenih i brojnih drugih primjera (Gibraltar, Izrael, itd.) je jasno da Bosna ima sve preduslove za taj potez, a da vremenska distanca nije prepreka. Pošto se radi o uzurpaciji predwestfalskog prava i iz drugih razloga, povrat se u skladu s međunarodnim pravom može desiti samo na neki od ili kombinacijom ova tri načina:

  • (1) tako da se međunarodna zajednica uz davanje garancije za mirnu tranziciju dobrovoljno odrekne uzurpacije u korist bosanskog legitimnog suverenog monarha, za šta nije potrebna međunarodna konferencija; naime "Dayton II" i sl. konferencije bi značile tek prenos uzurpacije na novog stranog uzurpatora;
  • (2) tako da predstavnički dom parlamenta, kakvog god pa čak i kolonijalnog, npr. na zahtjev intelektualaca, proglasi odlukom većine povratak monarhističkog poretka. Za taj povratak nisu potrebni ni referendum niti aklamacija pošto se u slučaju Bosne radi o uzurpaciji predwestfalskog prava;
  • (3) tako da nosioci važećeg svjetskog poretka, prvenstveno SAD te Rusija kao najznačajniji vanjski faktor koji je doprinio oslobođenju bivše Jugoslavije od interesa velikonjemačkog ekspanzionizma, priznaju akt bosanskog legitimnog suverenog monarha o poništenja Dejtonskog međunarodnog ugovora, i vrate uzurpirano pravo na suverenitet tom monarhu.

Povrat se ne može izvršiti nasilnim putem, revolucijom i dr. jer se tako monarhije ukidaju. A pošto je iz gornjeg jasno da je Bosna međunarodnopravno samo monarhija (ne zbog nas već zbog međunarodne zajednice koja se svog poretka pridržava beskompromisno), nasilje bi isključivo bilo dio kulminacije Projekta Dayton radi pravnog dokidanja monarhije, tj. konačne trajne teritorijalne podjele po granici naftnih kartela. Naravno, ništa kod toga ne bi bilo trajno, kao što je to bio slučaj i prošli put - kad su se Hitlerova okupacija i podjela zemlje ispostavile kao takođe tek privremene.


Insignije

Zastava

  • Nacionalna zastava Kraljevine, jest horizontalna trobojnica u tradiciji većine evropskih monarhija. U skladu s neutralnošću Kraljevine, Zastava takođe uvažava i tekovine Francuske revolucije tj. republikansku zastavu koja je tradicionalno vertikalna trobojnica (što je bio znak prkosa monarhizmu) pa ne sadrži nikakva obilježja monarhije. Redoslijedom odozgo-prema-dole, tri pravougaona polja jednake veličine u okviru omjera 3:5: plavo, crveno i zeleno simbolizuju tragičnu istoriju Bosne usljed njenog središnjeg geopolitičkog položaja. Plavo označava čisto nebo dok simbolizuje čežnju za slobodom u miru i blagostanju. Crveno predstavlja krv koju je narod bosanski lio tokom vijekova burne istorije i simbolizuje uvijek odbrambeno ratovanje tj. unutrašnje sukobe za spoljne interese. Zeleno oslikava prirodnim resursima zasutu zemlju dok poručuje da je naša budućnost u njoj tj. u nama samima. Zastava tako svojom ukupnom simbolikom predstavlja "zemlju natopljenu krvlju njenih ljudi, utoliko odlučnijih da svoju šansu potraže unutar naših potencijala, radi slobode, mira i sreće". Nijanse su tamne, kao stalna opomena da vremena "tamnog vilajeta" nisu nikad dovoljno daleko iza nas, a da su još i bliže pred nama ako ih ne budemo znali izbjeći.
  • Lična zastava Kralja, jest kombinacija Nacionalne zastave i Grba Kralja. Upotreba Kraljevske zastave je regulisana zakonom, a služi kod izvršavanja suverenih ustavnih ovlasti te u protokolarne svrhe.


Boje Plava Crvena Zelena
RGB #0000CC #FF0000 #006600


Nacionalna zastava Kraljevine Kraljeva lična zastava
Zastava Kraljevine Bosne Kraljevska Zastava Njegovog Veličanstva

Nacionalna zastava Kraljevine, smanjena

Kraljeva lična zastava, smanjena
umanjeni prikaz umanjeni prikaz


Grb

  • Nacionalni grb Kraljevine, ujedno i Grb Kralja, jest višeznačni simbol složenih istorijskih uslova u kojima je Bosna nastala, stasavala, padala i uzdizala se. Dizajniran je u toplim tonovima, na platnenoj teksturi i uz uobičajene heraldičke štitove sa ratnim rekvizitima te globusom i grbom Broda u kom je Bosna nastala. Grb simbolizuje harmoniju ljudske topline što vijekovima uporno proističe iz najrazličitijih uticaja koji su često donosili stradanje i patnje usljed središnjeg geopolitičkog položaja. Moto Grba, kao prvenstveno imperijalnog statusnog simbola Bosanske kraljevske dinastije, jest prilagođena latinska izreka: "Illyria ruat caelum" tj. "Ilirija pa sve ostalo". Glavni ciljevi Grba su jačanje samopouzdanja tj. vjere u sopstvene snage, kao i razvijanje i jačanje svijesti o potrebi gajenja tradicije. Kruna je takođe platnene teksture i sa ostalim motivima čini jedinstvenu cjelinu, simbolizujući jedinstvo Krune i naroda.
Nacionalni grb Kraljevine i Kraljev lični grb
Grb Kraljevine Bosne i Grb Njegovog Veličanstva

Nacionalna zastava Kraljevine, smanjena
umanjeni prikaz


Himna

  • Kraljevska himna, jest zajednički simbol suvereniteta Kralja Bosanskog nad svim teritorijama i interesima prave Ilirije (Bosne, Hrvatske, Srbije, Crne Gore). Uvažavajući (geo)političke odnose, Kraljevska himna je kompromisno rješenje [npr. himna Italije napisana 1847 i usvojena kompromisno kao privremena 1946, isti status ima i danas] izrađeno za Kraljevsku Porodicu na osnovu temeljnog opredjeljenja čovjeka da brani svoje, gdje "svoje" nije zasnovano na novijim već na civilizacijskim korijenima zajedničkog geografskog prostora pa se u tekstu ime zemlje ne spominje [npr. himna Švedske, napisana 1844, inspirisana je lokalnom tradicijom, slavi region Nordije i ne spominje Švedsku]. Himna opisuje odlazak u III Ilirski rat 6-9 n.e. koji se skoro u cijelosti odvijao na teritoriji današnje Bosne, te prikazuje zlu kob geopolitičkog položaja zemlje koji joj i danas donosi nevolje. Odabir Ilira kao prastanovnika Bosne za centralni motiv je pogodan jer čak i sama riječ Ilir biva zabranjena za upotrebu u vrijeme jedne druge okupacije – one austrijske – punih 19 vijekova nakon pada Ilirije. Tako se tim motivom prkosi jednoj od prvih poznatih i jednoj od posljednjih okupacija – tj. simbolički svim stranim okupatorima [motivi stranih okupacija i tiranija postoje i u nacionalnim himnama drugih zemalja; npr. himne Kine, Francuske, itd.]. Pogodno odabran u sklopu ilirske tematike je i odlazak Brčanske regimente put Jadrana, budući da Brčko, privremeno distrikt, po definiciji "ne pripada nikom i pripada svima". Naslov Himne, In medio virtus (lat. "Snaga je u umjerenosti") je u duhu središnje geopolitičke pozicije koja oblikuje sudbinu naše zemlje, a cijeli tekst je još i u duhu kompozicije. Tako osim što je slogovno simetrično ujednačena, Himna je prilagođena višeglasnom odnosno mješovitom pjevanju. Stilom i sadržajem, Himna prati promjenu intenziteta tj. nijansiranost muzičke podloge. Tako npr. prva i treća strofa nagovještavaju dolazak zla dok simbolizuju podršku braniocima, i njih mogu izvoditi samo ženski vokali (kćeri; majke). Druga i četvrta strofa gromko poručuju odlučnost da se brani svoje, i njih mogu izvoditi samo muški vokali (sinovi; očevi). Peta strofa simbolizuje vrhunac koji se onda može izvoditi višeglasno mješovito. Muzička podloga Himne je Intermezzo Dušana Šestića. Tekst Himne je:

In medio virtus

Kad dušmanin krene
Prokletstvo navali,
Nadvija se usud nebom
Tama zavlada...

To stiže nas kletva
A munja ognjena,
K'o jedan ustaj'mo svi
U stroj borbeni...

Savom plove, nebom jedre
Hite sokoli,
Plavetnilom, nad oblakom
Moru sinovi.

Nikog se ne boj'mo
Ničijega zla,
Naša zemlja nebu mila
Dušmanima kraj.

Bukte, plamte, srca poje:
Ilirija!


Značajne ličnosti

  • Kultura i umjetnost
    • Književnost: Musa Ćazim Ćatić, Mak Dizdar, Skender Kulenović, Meša Selimović, Abdulah Sidran, Derviš Sušić, Aleksa Šantić.
    • Muzika: Franciscus Bossinensis, Oskar Danon, Aleksandra Romanić, Jadranka Stojaković, Dušan Šestić.
    • Scena: Jasmin Dizdar, Hajrudin Krvavac, Emir Kusturica, Danis Tanović, Jasmila pl. Žbanić.
    • Slikarstvo: Mersad Berber, Vojo Dimitrijević, Emir Dragulj, Ismet Mujezinović, Roman Petrović.
  • Privreda: Fikret Abdić, Edin pl. Arslanagić, Emerik Blum, Mehmed Drino, Senad Džambić, Nijaz Hastor, Dragutin Kosovac, Slobodan Stanković.
  • Sport: Marijan Beneš, Mirza Delibašić, Vahid Halilhodžić, Razija Mujanović, Zlatan Saračević, Emir pl. Spahić.


Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 Pinson, Mark [1993] (1996). The Muslims of Bosnia-Herzegovina, the Historic Development from Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia, Second, United States of America: President and Fellows of Harvard College ISBN 0-932885-12-8. Pristupljeno URLu 2014-08-01. “The Ottomans conquered Bosnia in 1463; ... though last fortress in Herzegovina was to fall in 1481, and in Bosnia Jajce under Hungarian garrison actually held until 1527”
  2. 2,0 2,1 Bálint Hóman (1938) Geschichte des ungarischen Mittelalters I, Berlin, str.391. "Godine 1158, Vojvoda Ladislav dolazi u Bizant, u čijem je Bosanskom vojvodstvu Geza znatno ranije već postavio Bana Borisa za Regenta." To regentstvo je bilo upravo u ime Vojvode Bosanskog princa Ladislava koji je 1137 dobio Bosnu kao maloljetnik tj. u 6-oj godini života.
  3. 3,0 3,1 Bosnia Election Results Certified by West Despite Fraud Charges, Mike O'Connor, New York Times 30.9.1996.
  4. Kuljiš, Denis (2015) Rusi dolaze, istraživačka analiza, 3.8.2015. www.zurnalisti.com
  5. Nada Klaić (1994) Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377 g), Grafički Zavod Hrvatske, Zagreb, str.48-49. ISBN 9536112051, 9789536112050. PDF Klaićeva citira Hómana po kom je Banus Boris dobio Bosnu od Géze II na upravu kao Regent, pa odmah zatim identifikuje Bana Borisa kao princa Borisa Kalamanosa. Regentstvo je bilo u ime maloljetnog princa Ladislava, vojvode Bosanskog, ali koji po punoljetstvu 1149 nikada nije preuzeo vlast nad Bosnom, čime je ista trajno postala Borisova.
  6. A Failure in the Making: Human Rights & the Dayton Agreement, Human Rights Watch & UNHCR. Document D8081, June 1996
  7. Poštanski brojevi BiH. Poštanski brojevi Online portal.
  8. 8,0 8,1 Bosnia-Herzegovina, CIA's World Factbook.
  9. 9,0 9,1 VIAF International Authority Database unos cenzurisan od strane Biblioteke Kongresa SAD (Nacionalna biblioteka SAD): https://viaf.org/processed/LC%7Cnb2014019221
  10. King orders EU, NATO to leave Bosnia immediately, The Bosnian Royal Family Press Room, 7.11.2014.
  11. 11,0 11,1 Chossudovsky, Michel. Dismantling Yugoslavia, Recolonising Bosnia. (bos. Demontaža Jugoslavije i rekolonizacija Bosne) CA Quarterly, Spring, Frontline 13:5, 1996.
  12. Ukraine or the Ukraine: Why do some country names have 'the'?, BBC News Online, 7.6.2012.
  13. Prevod mađarskog izraza "Hercegség" na engleski, Google Translator Online.
  14. Prevod mađarskog izraza "Bosznia Királyság" na engleski, Google Translator Online.
  15. 15,0 15,1 Prevod mađarskog izraza "Herceg" na engleski, Google Translator Online.
  16. 16,0 16,1 Prevod mađarskog izraza "Herczeg" na engleski, Google Translator Online.
  17. Pine, L.G. (1992). Titles: How the King became His Majesty, New York: Barnes & Noble ISBN 978-1-56619-085-5.
  18. MARC Code List for Countries, Library of Congress. United States Congress. Washington, D.C.
  19. The New Encyclopedia Britannica. Ed.15, Part 3, Vol.17, 1981, p. 312.
  20. Godine osvajanja pojedinih zemalja od strane Osmanlijskog carstva, engleska Wikipedia.
  21. Provincija Bosna u Osmanlijskom carstvu.
  22. Lovrenović, Dubravko. “Crni bosanski kralj u historiografiji i narodnoj predaji”. Međunarodna naučna konferencija “Stjepan Tomašević (1461-1463) - slom srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva”, Jajce 12-13.11.2011. (Napomena: Nakon višegodišnjeg odugovlačenja da objave Zbornika radova, ovaj rad su zagrebački Jezuiti izbacili tj. cenzurisali iz Zbornika kao da nikad nije ni postojao.)
  23. Bojanovski, Ivo. Razdoblje rimske uprave u Visokom i okolini kroz historiju (Prvi dio: predhistorija, antika i srednji vijek). Visoko, 1984.
  24. Bury, John Bagnell. History of the Later Roman Empire, Macmillan & Co., 1923.
  25. Tibor Živković (2012) De Conversione Croatorum et Serborum: A Lost Source. Istorijski institut Beograd, Posebna izdanja, Book 62. ISBN 9788677430962, 255 pp.
  26. Bury, John Bagnell (1906) The Treatise De administrando imperio. Byzantinische Zeitschrift 15(2):517–577.
  27. Bury, John Bagnell (1907) The Ceremonial Book of Constantine Porphyrogennetos. English Historical Review 22:209–227.
  28. Latinski prevod riječi "servi", latin-dictionary.net
  29. Latinski prevod iskvarenog oblika "croatini" od "cretini", Google Translate Project
  30. Latinski prevod korijena "nae", latin-dictionary.net
  31. Latinski prevod korijena "bos", Google Translate Project
  32. Turski prevod riječi boşuna, Google Translate Project
  33. Wilkes, John. The Illyrians, Oxford Press, 1996; 2000.
  34. Yee, Sienho. The New Constitution of Bosnia and Herzegovina. European Journal of International Law 7:2, 1996.
  35. Kajan, Ibrahim. Katarina kraljica bosanska. Bosanska riječ, Tuzla, 2004.
  36. 36,0 36,1 Intelligence Report: Bosnia and Herzegovina, Confidential Report No.10, February. Historical Section, Foreign Office UK, 1919. (bos. Bosna i Hercegovina: povjerljivi obavještajni izvještaj broj 10, za februar. Historijski odjel Ministarstva vanjskih poslova V. Britanije, 1919.)
  37. O‘Donoghue, J, Goulding, L., Allen, G. (2004) Consumer Price Inflation since 1750. Economic Trends 604:38-46.
  38. Brendan Simms (2020) Unfinest Hour: Britain and the Destruction of Bosnia, Penguin, 496 pp. ISBN 0140289836


Vezano